Hadžifejzović: „Umiremo, ne marimo, ne rađamo, odseljavamo. Nedim Đuherić je bio na Televiziji ‘Sarajevo’ i RTVBiH reditelj, režiser, direktor… No o njegovim ljudskim kvalitetima bi se mogao režirati jedan veliki film o dobrom čovjeku. Malo ko zna da je počeo kao glumac, diplomirao režiju, glavni reditelj TVBiH, direktor TV ‘Sarajevo’, šef proizvodnje svih triju kanala, reditelj najvećeg direktnog TV-prijenosa… Ali važnije od svega: bio je režiser karijera ljudi koji su radili u produkciji i redakciji. Proizvodio kadrove, face, stručnjake. Tihi čovjek. Ta mirnoća je presudna u televizijskoj drami uživo kada u stotinki sekunde moraš da odabereš kadar, kameru i narediš da se umiksa u program. Blag prema ljudima. To su oni rijetki, najrjeđi, koji će vam u prolazu dati savjet u par rečenica – vredniji od bilo kakvog profesionalnog predavanja. Meni je značilo mnogo, sve – kada pogledom ispod obrva, iznad naočala da savjet, pohvalu i kritiku. Odmah budeš bolji ili se ispraviš po njegovom savjetu. Jedan od najmirnijih ljudi koje sam znao, saburli – oko njega haos, desetine ljudi u lancu direktnog prijenosa, sve zavisi od njega, a on mirni, samopouzdani komandant…
Ne znam kako bih taj njegov odnos prema meni nazvao, očinski ili starobratski, ali znam da sam tog čovjeka, kojeg sam znao 45 godina, volio kao brata starijeg. I zahvalan sam mu.
Đuherić je bio đuher, a đuher je dragi kamen jaspis, a jaspis čisti i puni energijom auru.“