Klasić podsjeća da bi, ako već nekome smeta ćirilica, trebalo biti dosljedan pa onda zabraniti i važna djela hrvatske književnosti i diplomatije napisana od 11. do 18. vijeka.
“Neka sve one raskošno ukrašene molitvenike, isprave, pisma i prozna djela koja su na ćirilici napisali dalmatinski i bosanskohercegovački franjevci, dubrovački dominikanci i slavonski isusovci uzme ko god hoće”, predlaže Klasić u komentaru objavljenom na portalu “Net” o nastavku jezičke diskriminacije Srba u Vukovaru.
Možda bi, piše Klasić, trebalo zabraniti Hrvatima odlazak u šoping u Srbiju i RS?
S obzirom na to da je ćirilica “neprijateljsko pismo”, zašto bi se uopšte kupovalo u prodavnicama koje imaju reklame na ćirilici, cijene izražene na ćirilici i u kojima račun dobijete na ćirilici, navodi Klasić.
“Kome je, uostalom, normalno da umjesto kuna Hrvati koriste srpske dinare na kojima su ne samo ćirilična slova nego i prizori poput pravoslavnih manastira Gračanica i Cetinje”, ističe Klasić.
Da li bi, po toj logici, navodi ovaj historičar, Hrvati trebalo da pristanu da rade u preduzeću koje je u vlasništvu nekog Srbina, ako će platna lista biti na latinici i ćirilici.
Pa, i hitovi turbo-folka, koji su tako popularni u Hrvatskoj, pisani su na ćirilici, podsjeća hrvatski istoričar.