Hadžifejzović: „Život i smrt. Rađanje i umiranje.
3. juna bit će sto godina kako se rodio Derviš Sušić. To što je Meša napisao ‘Derviš i smrt’, baš u vrijeme kada je Derviš i Sušić stvarao, nije slučajno.
Svako ima svog omiljenog pisca, pjesnika, romanopisca, pripovijedača… to je osjećaj čitaoca. Ne može te niko uvjeriti da je neko drugi bolji. Derviša Sušića sam uvijek najviše cijenio i volio kao najbosanskijeg književnika, romanopisca, pripovjedača. I Nedžada Ibrišimovića. O pjesnicima drugi put.
Sve u svakom njegovom djelu je Bosna, Bošnjo, Bosanac. Svaku njegovu pripovijetku je mogao dopisati u roman, a nije. Objavio je jedanaest romana, a mogao je, iz svake pripovijetke, 111.
Onaj ko ga nije čitao, zna, možda ne, da je TV-serija ‘Tale’ njegovo djelo. Onaj ko zna, možda ne, šta je to književnik i politika, autor i sistem, zna-ne zna, da je ‘Parergon’ Sušićevo djelo kojim je nepogrešivo predvidio ko će doći na vlast devedesete godine, a napisao ga 1979. Djelo je taman takvo da je autor zbog njega u onom sistemu tiho, a u ovom koji je predvidio žestoko kritikovan… Znate ono: ‘Izdajnik’, ‘nije musliman jer je pisao nešto o muslimanima između dvaju ratova’, a sin mu Muhammed… Ćafir, a otac mu jedan od najuglednijih imama, efendija… Nije naš, a niko nas nije opisao kao on… Sušići su jedna od najvažnijih intelektualnih porodica naše zemlje. Otac: imam. Trojica sinova – tri dijamanta Bosne.
Ova zemlja ponekad nekom oda nešto ode, počasti kada umre, a još rjeđe se sjeti datuma rođenja… Slavimo rođenje velikih. Sto godina rođenja jednog od najvećih kojeg smo ikada imali u svemu.“