Većina nas ne očekuje da primijetimo demenciju usred običnog razgovora. Kad pomislimo na ovo stanje, prvo što nam padne na pamet su problemi s pamćenjem, gubljenje na poznatim mjestima ili zaboravljanje lica. No istina je da se neki od prvih znakova demencije tiho provlače kroz običan razgovor.
Kafa s prijateljem, telefonski poziv s rodbinom ili večera s porodicom… svi ti trenuci mogu sadržavati suptilne naznake da nešto nije u redu. I ne, ne radi se uvijek o zaboravljanju riječi. Znakovi mogu biti puno suptilniji.
Zato, ako primijetite da se neko od vaših bližnjih, možda roditelj, baka ili djed, pa čak i neko mlađi, ponaša pomalo čudno u razgovoru, vrijedi obratiti pažnju.
Teško pronalaženje pravih riječi i ponavljanje istih priča
Svi ponekad zaboravimo riječ, ono klasično “imam je na vrhu jezika”. Ali ako se to događa često i osoba počinje koristiti neodređene riječi poput “ono”, “stvar”, “onaj tip”, to može biti znak za uzbunu.
Primjerice, umjesto da kaže “mikrovalna”, neko će reći “ono što grije hranu”. To nije samo zaboravljanje… to je znak da osoba teško pristupa poznatom vokabularu.
Onda je tu i ponavljanje. Osoba ispriča priču, pa je za par minuta opet ispriča. Vi se nasmiješite, možda i našalite, ali negdje duboko osjetite zabrinutost.
Kod demencije, kratkoročno pamćenje brzo slabi. Ljudi često zaboravljaju što su upravo rekli iako se sjećaju događaja iz 1965. do najsitnijih detalja.
Gubljenje niti razgovora i korištenje poštapalica
Zamislite da razgovarate o planovima za vikend, a osoba odjednom uskoči s: “Jesam ti ikad pričala o mački mog susjeda?” Totalno izvan teme. To možda zvuči simpatično, ali može značiti da mozak ima problema s praćenjem toka razgovora.
Također, ako neko stalno koristi poštapalice poput “pa…”, “znaš…”, “ono…”, “hmm…” i ne može složiti potpunu rečenicu, to može ukazivati na poteškoće u jezičnoj obradi. Znaju što žele reći, ali ne mogu posložiti riječi.
Stalno miješanje imena i titula
Zovu sina imenom svog brata ili premijera nazivaju “onaj s televizije”. Takve greške nisu uvijek slučajne. Ako se to događa redovno, pogotovo s imenima bliskih osoba ili poznatih ljudi, vrijedi to zapamtiti.
Iznenadna tišina ili gubljenje misli usred rečenice
Dogodi se da netko jednostavno stane usred rečenice i ne zna nastaviti, kao da mu je misao pobjegla. Kod ranih stadija demencije, ljudi se znaju “zamrznuti” usred govora. Možda to prikriju smiješkom i kažu “O čemu sam ono pričao?”, ali duboko u sebi osjećaju frustraciju, pa i strah.
Povlačenje iz razgovora
Osoba koja je prije voljela pričati sad sjedi tiho, samo se smješka, izbjegava kontakt očima ili klima glavom bez mnogo riječi, piše Times of India. To nije uvijek sramežljivost ili umor. Ponekad je riječ o tome da im je teško pratiti razgovor. Lakše im je šutjeti nego riskirati da kažu nešto zbunjujuće ili pogrešno.