U trenutnoj eskalaciji sukoba između Teherana i Tel Aviva, nuklearni scenarij više nije apstraktna teorija. Prema analitičarima RAND Corporation, Iran trenutno navodno posjeduje dovoljno visokoobogaćenog uranija za tri-četiri nuklearne bombe snage 15-20 kilotona (otprilike kao Hirošima), dok Izrael raspolaže s moguće 80 termonuklearnih bojnih glava. Eksplozija samo jedne takve bombe nad Tel Avivom ili Teheranom izazvala bi neopisivu humanitarnu katastrofu.
Ne zna se sigurno može li Iran završiti proces stvaranja takve bombe, ali je, navode zapadni izvori, vrlo blizu. Rusi i Kinezi, pak, navode da nema dokaza za to i da su Amerika i Izrael to izmislili kako bi imali povod za napad.
No, bilo kako bilo, mnogi provode analize i donose predviđanja, pa i portal Slobodna Dalmacija prenosi razmišljanja stranih analitičara o tome šta bi se dogodilo da se na Bliskom istoku dogodi nuklearni rat.
Prvi udar: Iran napada Izrael
• Žrtve: U krugu od jedan kilometar od eksplozije temperatura bi dosegnula 5000 °C, sve bi živo i neživo nestalo. U radijusu od pet kilometara 90 posto stanovništva poginulo bi od toplinskog vala i zračenja. Prema modelima Princeton Science & Global Security, samo u Tel Avivu (gustoća: 4000 ljudi/km²) smrtnost bi premašila 500.000 ljudi!
• Radioaktivna kontaminacija: Prevladavajući vjetrovi na Bliskom istoku prenijeli bi radioaktivne padavine do Jordana, Libana i Kipra, zatrovavši poljoprivredna područja i vodene izvore.
• Reakcija Izraela: Tamošnja vlada odmah bi pokrenula potpunu nuklearnu represiju. Kao što ističe izvor iz Mossada: “Odgovor ne bi bio proporcionalan – bio bi eksponencijalan.”
Drugi udar: Izrael uništava Iran
• Posljedice: Prema studiji International Physicians for the Prevention of Nuclear War, u Iranu bi odmah poginulo dva-tri miliona ljudi, a 10 miliona zadobilo bi ozbiljne opekotine ili akutni sindrom zračenja.
• Ako bi na više strana palo više bombi, dogodio bi se ekološki kolaps: Požari izazvani termalnim valom stvorili bi “nuklearnu zimu” – globalno zatamnjenje Sunca dovodilo bi do pada temperatura za 10 °C u prvih godinu dana, uništavajući usjeve širom Azije.
Globalni domino-efekt
• Energetski šok: Uništenje iranskih naftnih terminala u Hormužu i izraelskih plinskih polja izazvalo bi skok cijene nafte na 500 USD/barel. Europska komisija procijenila bi recesiju od 12 posto BDP-a.
• Migrantski val: UNHCR predviđa 15 miliona izbjeglica prema Europi i Centralnoj Aziji, uz kolaps humanitarnih koridora u Turskoj i Jordanu.
• Dogodio bi se moguće geopolitički potres: Rusija bi napala bivše sovjetske republike, Kina bi preuzela Tajvan, Indija bi zaratila s Pakistanom, Turska bi nastojala proširiti utjecaj na Balkan…
NATO bi aktivirao članak 5 tek nakon što radioaktivne padavine dosegnu istočnu Europu.
“Medicinska pomoć bila bi iluzorna. U bolnicama od Pariza do Tokija ljekari ne bi imali protokola za liječenje miliona slučajeva akutnog zračenja”, ističe dr. Hans Blix, bivši šef UN-ova inspekcijskog tima.
U ovom scenariju bacanja desetaka nuklearnih bombi nema pobjednika – samo preživjelih. Prema računicama Federation of American Scientists, ukupni ljudski gubici premašili bi 20 miliona u prvoj godini, dok bi ekonomska šteta iznosila 40 triliona USD. Još ako bi bombe bacila neka druga nuklearna sila (Sjedinjene Američke Države, Rusija, Kina, Francuska, Ujedinjeno Kraljevstvo, Indija, Pakistan, Sjeverna Koreja), pojavila bi se i jedina “dobra” vijest: nuklearna zima spriječila bi daljnje sukobe – ljudska vrsta bila bi previše zauzeta preživljavanjem.
Što s Europom i Hrvatskom?
U hipotetskom scenariju nuklearnog sukoba (s više bačenih nuklearnih bombi) između Irana i Izraela, Europa bi se suočila s dramatičnim posljedicama. Radioaktivni oblak zahvatio bi jugoistočni dio kontinenta već u prva 24 do 72 sata, zahvaljujući prevladavajućim zapadnim vjetrovima. Unutar sedam dana cijela Europa bila bi izložena kontaminaciji, s najvećim koncentracijama u istočnim regijama, alpskom području i na sjeveru zbog specifičnih klimatskih uvjeta.
Zdravstvene posljedice bile bi razorne. Kratkoročno, putnici i stanovnici pogođenih područja suočili bi se s akutnim zračenjem. Dugoročno, znanstvenici predviđaju porast raka štitnjače za do 12 posto u najpogođenijim zonama, uz povećan rizik od leukemije i kardiovaskularnih bolesti. Radioaktivni cezij i stroncij akumulirali bi se u tlu i vodi, kontaminirajući poljoprivredne proizvode na desetljeća.
Infrastruktura bi pretrpjela teške udarce. Elektromagnetski puls (EMP) izazvan visokim detonacijama onesposobio bi električne mreže na do 72 sata, paralizirajući komunikacijske sisteme i bolničku opremu. Europske vlade aktivirale bi hitne protokole, uključujući distribuciju tableta joda za najmanje 45 miliona pogođenih stanovnika i zabranu lokalnih poljoprivrednih proizvoda. Prema planovima Europske komisije, evakuiralo bi se do 15 miliona ljudi iz pograničnih zona.
Ekološki i ekonomski učinci bili bi duboki. “Nuklearna zima” uzrokovala bi pad temperature za 1,5-2 °C, uništavajući 30 posto europskih usjeva i izazivajući skok cijena žitarica za 50-70 posto. Kontaminacija Sredozemnog mora ugrozila bi ribarstvo i turizam. Dugoročna dekontaminacija gradova poput Sofije trajala bi duže od 20 godina…
Iako bi NATO aktivirao plan “Euro-ABC” u roku od četiri sata, uključujući zračno praćenje radioaktivnih plinova i mobilizaciju skloništa, trajne posljedice bile bi neizbježne. Masovne migracije, kolaps zdravstvenih sistema i trajna ekonomska šteta označili bi novu eru za Europu…
Hrvatska na ‘meti‘
Hrvatska na fronti migracijskog vala zbog nuklearne apokalipse (Udaljenost između Teherana i Splita zračnom linijom iznosi približno 2.900 kilometara prema stranici Rome2Rio), imaginarni scenarij;
• Pripreme za izbjeglice: Vlada je već aktivirala protokole za prijem do 20.000 izbjeglica s Bliskog istoka, s planovima za privremene kampove u Slavoniji. Ova mjera temelji se na iskustvima iz 2015., kad je Hrvatska bila dio “balkanske rute” za gotovo milion migranata.
• Eskalacija sukoba izazvala bi evakuaciju 150+ hrvatskih državljana iz Izraela, koristeći kopnene koridore preko Egipta i Jordana.
• Kontaminacija hrane i vode: Modeli širenja radioaktivnog oblaka predviđaju da bi Dalmacija i Istra bile najpogođenije regije u Hrvatskoj zbog taloženja cezija u tlu. Ovo bi dugotrajno kontaminiralo mliječne proizvode i ribu, uz dugoročni porast raka štitnjače…
• Kolaps turizma: Kontaminacija Sredozemnog mora i sveopća gospodarska kriza uništila bi 70 posto sezonskih prihoda. Ovo bi pogodilo primorske gradove čiji se život temelji na turizmu, kao i proračun Hrvatske.
• Poljoprivreda i infrastruktura: Pad temperature od 1,5 °C (zbog “nuklearne zime”) smanjio bi prinose kukuruza i pšenice za 25 posto, uz istodobni rizik od onesposobljavanja električne mreže EMP pulsovima.
• Operacija “Euro-ABC”: Hrvatska bi sudjelovala u zračnom praćenju radioaktivnih oblaka i distribuciji tableta joda.