Novinar i autor Tim Džuda (Judah), specijalni dopisnik uglednog londonskog „The Economista“ gdje prati Ukrajinu, Balkan i druge teme objavio je nedavno knjigu o demografiji u srednjoj, istočnoj i jugoistočnoj Evropi. „Life & Fate“ sadrži eseje i priče iz Poljske, Mađarske, Češke, Slovačke, Ukrajine, Rumunije, Moldavije, Bugarske, Grčke, Albanije, Kosova, Srbije, Sjeverne Makedonije, Crne Gore, Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Slovenije.
U dijelu štiva o BiH Džuda navodi kako „iseljavanje nije jedini razlog za brzo smanjenje populacije u Bosni i Hercegovini“.
“Žene u Bosni u prosjeku imaju 1,18 djece, prema podacima Agencije za statistiku BiH. To ne samo da je daleko ispod 2,1 djeteta potrebnog da bi zemlja bez useljavanja zadržala stabilno stanovništvo, već je i jedna od najnižih stopa fertiliteta u svijetu. Međutim, budući da toliko mnogo žena reproduktivne dobi živi u inozemstvu, ta brojka odražava i razinu iseljavanja. Još značajnije je to što je izuzetno niska stopa fertiliteta u Bosni gotovo sigurno netačna, jer se izračunava upoređujući broj rođenih u zemlji s njenom službenom brojkom stanovništva” – piše autor.
Prema Agenciji za statistiku, u 2022. godini Bosna i Hercegovina je imala 3,43 miliona stanovnika, što se, ocjenjuje Džuda, čini iznimno optimistično i temelji se na projekcijama popisa iz 2013. Ako je, kao što se čini, stvarni broj stanovnika – uključujući, naravno, žene reproduktivne dobi – manji, tada bi stopa fertiliteta, izračunata prema broju rođenih (koji je precizan podatak), bila viša.
Demograf Miodrag Pantović vjeruje da je stvarna brojka stanovnika BiH vjerojatno „nešto ispod 1,5 miliona“. Nermin Oruč, direktor CREDI-ja, think-tanka za društvene nauke u Sarajevu, slaže se s tim i dodaje da su statistike donedavno bile dodatno iskrivljene jer su žene, posebno u pograničnim područjima, često odlazile u Srbiju ili Hrvatsku na porod, pa su ta djeca bila registrirana tamo, sve do promjene pravila u BiH. Danas postoji novi problem: nepoznat broj beba registrira se kao rođen u Bosni, a zatim i u Hrvatskoj ili Srbiji, što dodatno zamagljuje podatke svih triju zemalja.
Drama depopulacije najbolje se razumije izvan velikih gradova. Vareš je 50 kilometara sjeverno od Sarajeva i nekada je bio važno rudarsko središte. Godine 1991. ovaj grad imao je 22.800 stanovnika, a 2023., prema riječima gradonačelnika Zdravka Maroševića, ostalo je jedva 8.000, od čega većina starijih.
U 2022. u Varešu je rođeno 91 posto manje djece nego 1991. S obzirom na mogućnost da žene danas odu drugdje roditi, drugi pokazatelj je upis u škole. U školskoj godini 1991/92. u osnovnim školama u Varešu bilo je 2.472 djece, a u 2022/23. samo 420. U srednjim školama broj se smanjio sa 639 na 148.
U Bihaću, prema Pantoviću, između 20–25 posto djece rođene prije šest ili sedam godina nije upisano u škole, što sugerira da su sada u inozemstvu s roditeljima. U 2022. u osnovnim školama u BiH bilo je upisano 260.337 djece, što je gotovo 18 posto manje nego 2011.
Neovisno o ukupnom broju, smanjenje zbog niske fertilnosti i iseljavanja stanovništvo čini znatno starijim.
“Prema UNFPA-u, u razdoblju 2013–2020 BiH je gubila oko 25.000 ljudi godišnje. Oni koji odlaze uglavnom su mlađi. Kao posljedica toga, udio djece u Bosni pao je s 22,4 na 19,3 posto, dok je broj osoba starijih od 65 godina porastao s 14 na 17,2 posto. Očekuje se da će ta brojka rasti na 36 posto do 2050. i na 42 posto do 2070. Istovremeno, očekuje se da će udio populacije u radnoj dobi, koji je 2020. iznosio 63,5 posto, pasti na 50 posto do 2050. i na 43 posto do 2070. Jasno je da će te promjene značajno utjecati na sve, od ekonomije općenito, do penzijskog i socijalnog sistema” – piše Džuda u „Life & Fate“.
U susjednoj Srbiji i Hrvatskoj vlade su donijele zakone kako bi pokušale riješiti te probleme i potaknuti parove da imaju više djece. Pro-natalitetne politike drugdje su pokazale ograničen ili nikakav učinak, a u slučaju BiH, s obzirom na disfunkcionalan politički sistem i u usporedbi s privlačnošću Njemačke i drugih zapadnih zemalja za radnike, čak i kada se mjere uvedu, to je izgubljena bitka.
Inače, Tim Džuda trenutno s Alidom Vračić radi na projektu ERSTE Fondacije „Europe’s Futures 2.0“, koji se također bavi evropskom demografijom.
Izgubili smo sposobnost i zamišljati bolju budućnost za sebe
Samid Šarenkapić, analitičar UNFPA-a, smatra da je dio problema u tome što su ljudi u Bosni jednostavno izgubili vjeru u budućnost. Prema svim ekonomskim pokazateljima, kaže, situacija se u Bosni iz godine u godinu zapravo poboljšava, ali „izgubili smo sposobnost i zamišljati bolju budućnost za sebe. Izgubili smo sposobnost da mislimo dobro o sebi… čak i kad statistički pokazatelji pokazuju da je bolje, mi im ne vjerujemo jer više ne vjerujemo sami sebi… ljudi misle da nešto duboko nije uredu s nama i da nismo sposobni upravljati sobom“.
Stalne crne prognoze da bi rat ili sukobi mogli ponovno izbiti u Bosni značajno potiču posebno mlade na iseljavanje, kaže Šarenkapić. A kad izgubite mlade, kaže on, „izgubili ste svu energiju, pokretačku snagu i ideje“. Mladi su također privučeni „Netflix vizijom života“ u inozemstvu, vjerujući da je vani sve bolje nego kod kuće, čak i ako objektivno nije.
U 2022. njemačke vlasti registrirale su 20.440 Bosanaca koji su došli živjeti i raditi, dok ih je 9.062 otišlo. U razdoblju 2013–2022. Njemačka je registrirala 205.984 dolazaka, dok je 114.314 otišlo, što daje podatak da je 91.670 osoba ostalo u toj zemlji.
2,2 miliona ljudi porijeklom iz BiH živi u inostranstvu.
176.736 osoba iz BiH registrovano je u Austriji 2023.
233.775 osoba iz BiH je registrovano u Njemačkoj 2022.