Savjet za pitanje genocida, zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava i Savjet za historiju i promociju očuvanja kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Vijeća Kongresa bošnjačkih intelektualaca organizirali su javnu tribinu – „Srebrenica – 30 godina nakon genocida nad Bošnjacima“.
Uvodno obraćanje održao je predsjednik VKBI-ja, emeritus prof. dr. Kasim Trnka, a izlagači su bili dr. sci. Zilha Mastalić-Košuta, Amor Mašović i prof. dr. Ermin Kuka, dok je tribinu moderirala dr. sci. Dženita Sarač-Rujanac.
U uvodnom izlaganju dr. sci. Zilha Mastalić-Košuta detaljno je pojasnila historijski kontekst koji potkrepljuje ciljanu namjeru političkog i vojnog rukovodstva bosanskih Srba uz podršku tadašnjeg rukovodstva SRJ i R Srbije, za planiranje i izvršenje genocida nad Bošnjacima u Srebrenici.
Eklatantan primjer je Direktiva broj sedam koju je izdao Radovan Karaždić i naredio VRS-u zauzimanje Srebrenice i Žepe. Nekoliko dana prije te direktive na sastanku na Jahorini cijeli politički i vojni ratni vrh RS-a, s predstavnicima vlasti iz Srbije, dogovaraju strategiju za provođenje te direktive. Ratko Mladić je zatim kroz lanac komandovanja uputio da se Direktiva izvrši, a u njoj je, između ostalog, navedeno: „Svakodnevnim planskim i osmišljenim borbenim aktivnostima stvoriti uslove totalne nesigurnosti, nepodnošljivosti i besperspektivnosti daljeg života i opstanka mještana u Srebrenici i Žepi“. Ovo su očiti elementi planskog izvođenja genocida i ta se direktiva provela – istakla je Mastalić-Košuta.
Amor Mašović, dugogodišnji član kolegija Instituta za nestale u BiH, govorio je masovnim grobnicama za vrijeme počinjenja genocida u Srebrenici. Na početku svoga izlaganja istaknuo je vrlo važnu činjenicu o kojoj se rijetko govori, a to je da su i prije pravosnažnih presuda za genocid počinjen na području zaštićene zone UN-a Srebrenica, postojale pravosnažne presude, koje niko do sada nije osporio. Takvih presuda bilo je najmanje šest, a prva pravosnažna presuda za genocid donesena je za genocid izvršen u Sarajevu, u opštini Vogošća, u logoru „Kod Sonje“, druga pravosnažna presuda je za genocid u Prijedoru. Od 8.372 nestale osobe na području u i oko Srebrenice i Žepe evidentirane u Institutu za nestale, do sada je pronađeno njih 7.119. Pronađene su u 84 masovne grobnice, od čega je nešto više od hiljadu pronađenih osoba nađeno nesahranjeno, na površini. To su oni koji su krenuli u koloni na put spasa, ali su pobijeni. Manji broj grobnica je primarnog karaktera, a veći broj je sekundarnog karaktera i to je ujedno i najmasivniji primjer postojanja sekundarnih grobnica. Ovim se nisu bavili ni nacisti, oni su ubijali svoje žrtve, nekada i spaljivali, ali nakon toga ih nisu dirali. Samo Milošević, Karadžić, Plavšić, Koljević, Krajišnik, Mladić i sva ostala politička, vojna i policijska kamarila je iz primarnih grobnica tijela premještala u sekundarne, a u nekoliko primjer, čak iz sekundarnih grobnica dijelove tijela vadila i premještala na treće, takozvane tercijarne lokacije – rekao je, između ostalog, Mašović. Više je od 150 različitih lokaliteta na kojima su otkrivene ove 84 masovne grobnice, a neke od njih se nalaze i u susjednoj Srbiji.Dr. Ermin Kuka istaknuo je sramnu činjenicu da živimo u vremenu permanentnog negiranja genocida i drugih zločina, iako su to utvrđene historijske i pravne činjenice, ne samo na sudu, nego i činjenice koje su dokazane na sve moguće načine. Postavljamo sebi pitanje kako je uopće moguće negirati genocid. Kakvu svijest i savjest trebaju imati ljudi da poriču nešto što vlastitim očima vidimo, čujemo, što je relevantno, dokazano. Zar je moguće da i 30 godina nakon izvršenog genocida u Srebrenici traje taj sramni zavjet šutnje. Sve je to moguće zato što je negiranje genocida i svih drugih zločina, jedna od posljednjih faza genocida, odnosno nastavak genocida i zločina. To se izvodi planski i sistemski – poručio je Kuka.
U Bosni i Hercegovini nužno je, uz podršku najznačajnijh međunarodnih organizacija i institucija, poduzeti sve mjere i aktivnosti koje trebaju dovesti do eliminiranja rezultata genocida. Prije svega radi prežvjelih žrtava genocida ali i zbog generacija mladih građana BiH koje dolaze. Bez ovog procesa teško je očekivati društveni napredak države i integraciju bosanskohecegovačkog društva i države.