Trideset godina nakon genocida u Srebrenici, svjetski mediji ponovno su usmjerili pažnju na ovu tragičnu prekretnicu u historiji. Iako se sjećanja u dijelu svijeta polako brišu, ostaci hiljada ubijenih i dalje se pronalaze i ukopavaju, dok memorijalni centri i preživjeli neumorno čuvaju istinu od zaborava i negiranja.
Članak u The Guardianu opisuje nedavne ukope, gdje su identificirani posmrtni ostaci šest žrtava genocida, uključujući i jednogodišnju Almeru Paraganliju, ubijenu sa svojom majkom. Svjedočanstva preživjelih i rodbine, poput Hajrudina Paraganlije, svjedoče o dubokoj boli i dugotrajnom procesu identifikacije i sahrane članova porodica, često raspoređenih u više masovnih grobnica.
Autor Julian Borger ističe da je Srebrenica, iako simbol užasa, vlasti RS-a često negiraju ili glorificiraju počinitelje zločina. Milorad Dodik naziva genocid „organiziranom tragedijom“, dok pjesme koje slave zločin postaju sve prisutnije u nekim dijelovima zajednice.
Memorijalni centar u Potočarima nastavlja s radom, uprkos pritiscima i pokušajima negiranja, a osobni predmeti žrtava – poput naočala, satova i školskih radova – predstavljeni su kao tihe svjedočine o životima koje je rat prekinuo.
Veliki mediji kao što su The Guardian, Associated Press, Die Welt, El País, The Sun i drugi objavili su izvještaje o 30. godišnjici genocida, ističući važnost sjećanja i potrebe za pravdom. Dok preživjeli i memorijalni centri čuvaju istinu, politički negacionizam i dalje prijete izbrisati sjećanja.