Omer Bartov, vodeći svjetski stručnjak za genocid i izraelski profesor na univerzitetu Brown, objavio je kolumnu za New York Times u kojoj je otvoreno naveo da se u Gazi nad Palestincima provodi genocid.
“Mjesec dana nakon napada ‘Hamasa’ na Izrael 7. oktobra 2023, vjerovao sam da postoje dokazi da je Izraelska vojska počinila ratne zločine, pa čak i zločine protiv čovječnosti u svom kontraudaru na Gazu. Ali, suprotno tvrdnjama najglasnijih kritičara Izraela, ti dokazi mi tada nisu djelovali kao da dosežu razinu genocida”, stoji na početku teksta.
Ipak, kako dalje navodi, što je izraelski napad na Gazu duže trajao, to je više bilo dokaza da se radi o genocidu, a posebno nakon napada na grad Rafah.
“U tom trenutku više nije bilo moguće poricati da obrazac djelovanja Izraelske vojske odgovara izjavama koje su ukazivale na genocidnu namjeru izraelskih lidera, izrečenim odmah nakon napada ‘Hamasa’. Premijer Benjamin Netanyahu obećao je da će neprijatelj platiti ‘ogromnu cijenu’ za napad i da će Izraelska vojska pretvoriti dijelove Gaze u ‘ruševine’, a stanovnicima Gaze poručio da ‘odmah odu jer ćemo djelovati silovito svuda'”, napisao je Bartov.
Navodi da vjeruje kako je cilj izraelske operacije bio da se stanovnici Gaze rasele “i nikada više ne vrate”.
“Neizbježan zaključak do kojeg sam došao jeste da Izrael vrši genocid nad palestinskim narodom. Odrastao sam u cionističkom domu, proveo prvu polovinu života u Izraelu, služio u Izraelskoj vojsci kao vojnik i oficir, i veći dio karijere proveo istražujući ratne zločine i holokaust. Ovo je bio bolan zaključak do kojeg sam došao i opirao sam mu se koliko god sam mogao. Ali predajem predmete o genocidu već četvrt stoljeća. Znam prepoznati genocid kad ga vidim”, rekao je.
Dalje navodi i da bi negiranje ove kvalifikacije naštetilo i Gazi i Izraelu, te da će štetiti i “sistemu međunarodnog prava uspostavljenog nakon užasa holokausta, dizajniranog upravo da spriječi ponavljanje takvih zločina.”
“Užas koji se odvija u Gazi većina promatrača još uvijek opisuje kao rat. Ali to je pogrešan naziv. Već godinu dana Izraelska vojska ne ratuje protiv organizovane vojne sile. Verzija ‘Hamasa’ koja je isplanirala i sprovela napade 7. oktobra uništena je, iako oslabljena grupa i dalje pruža otpor izraelskim snagama i zadržava kontrolu nad dijelovima Gaze koje vojska još nije okupirala. Danas je Izraelska vojska prvenstveno angažovana u operaciji rušenja i etničkog čišćenja. Tako je to opisao i bivši šef osoblja i ministar odbrane Benjamina Netanyahua, tvrdolinijaš Moshe Yaalon, koji je u novembru u izraelskom Democrat TV-u i kasnijim intervjuima rekao da je cilj operacije ‘praznjenje sjeverne Gaze od stanovništva'”, piše u ovom autorskom tekstu.
Dalje kaže i da bi “neki ovu kampanju opisali kao etničko čišćenje, a ne genocid”, ali i navodi da “postoji veza između ova dva zločina.”
“Kada neka etnička grupa nema gdje otići, kada je stalno prisilno raseljavana iz jedne takozvane sigurne zone u drugu, neprekidno bombardovana i izgladnjivana, etničko čišćenje može prerasti u genocid”, rekao je, uz navođenje nekoliko primjera, uključujući i holokaust.
Bartov kaže i da “moralni kapital na kojem je nastao Izrael nestaje”, te ukazuje na historijski obrazac djelovanja izraelskih političara.
“Izrael, koji je nastao nakon holokausta kao odgovor na nacistički genocid nad Jevrejima, uvijek je insistirao na tome da se svaka prijetnja njegovoj sigurnosti mora posmatrati kao potencijalni novi Auschwitz. To mu omogućava da svoje neprijatelje prikazuje kao naciste – termin koji izraelski mediji često koriste da opišu ‘Hamas’, a posredno i sve stanovnike Gaze, oslanjajući se na tvrdnju da među njima ‘nema nevinih’, pa čak ni među dojenčadi, jer će i oni ‘jednog dana postati militanti'”, piše ovaj profesor.
Pita se i “kako će budućnost Izraela biti oblikovana neizbježnim urušavanjem njegovog moralnog autoriteta, koji je decenijama crpio iz svog porijekla u pepelu holokausta.”
“To je odluka koju će morati donijeti izraelsko političko rukovodstvo i njegovi građani. Trenutno se ne vidi značajniji unutrašnji pritisak za prijeko potrebnu promjenu paradigme: za priznavanje da ne postoji drugo rješenje za ovaj sukob osim izraelsko-palestinskog dogovora o zajedničkom životu – bilo da je riječ o dvije države, jednoj državi ili konfederaciji. Niti se vidi spremnost međunarodnih saveznika da izvrše snažniji pritisak. Duboko me zabrinjava mogućnost da će Izrael nastaviti svojim katastrofalnim putem, preoblikujući se, možda nepovratno, u potpuno autoritarnu, aparthejdski uređenu državu. A historija nas uči da takve države ne traju”, naveo je.
Pitao se i kakve će posljedice imati “moralni pad Izraela” po kulturu sjećanja na holokaust.
“Oni koji su angažovani u globalnoj kulturi komemoracije i sjećanja izgrađenoj oko holokausta morat će se suočiti s moralnim preispitivanjem. Šira zajednica stručnjaka za genocid, kako onih koji se bave komparativnim genocidom, tako i onih koji istražuju pojedinačne slučajeve, sve više teži ka konsenzusu u vezi s time da se događaji u Gazi mogu opisati kao genocid”, napisao je.
Izrazio je i bojazan za istraživanja o holokaustu nakon svih zločina počinjenih u Gazi.
“Bojim se da, nakon genocida u Gazi, više neće biti moguće nastaviti učiti i istraživati holokaust na isti način kao ranije. Budući da je holokaust tako nemilosrdno korišten od strane države Izrael i njenih branitelja kao pokriće za zločine Izraelske vojske, studije i sjećanje na holokaust mogle bi izgubiti svoju univerzalnu pravdu i vratiti se u isti etnički geto u kojem su i počele – kao marginalna preokupacija ostataka marginalizovanog naroda, kao etnički specifičan događaj – prije nego što su, decenijama kasnije, našle svoje pravo mjesto kao opomena čovječanstvu”, piše profesor Omer Bartov za The New York Times.
Ipak, kako navodi, postoji “svjetlost na kraju tunela” u mladoj generaciji Izraelaca koja će “zakoračiti u budućnost bez zaklona u sjeni holokausta, čak i dok će morati nositi stigmu genocida u Gazi koji je počinjen u njihovo ime.”
“Izrael će morati naučiti kako da živi bez pozivanja na holokaust kao opravdanje za nečovječnost. To je, uprkos svoj užasnoj patnji kojoj trenutno svjedočimo, vrijedna stvar, i možda, na duge staze, pomogne Izraelu da se suoči s budućnošću na zdraviji, racionalniji i manje uplašen i nasilan način. To neće učiniti ništa da nadoknadi zapanjujući broj mrtvih i patnji palestinskog naroda. Ali Izrael oslobođen od preteškog tereta holokausta možda će konačno moći prihvatiti neizbježnu potrebu da njegovih sedam miliona jevrejskih građana dijeli zemlju sa sedam miliona Palestinaca koji žive u Izraelu, Gazi i na Zapadnoj obali – u miru, jednakosti i dostojanstvu. To će biti jedini pravedan obračun”, zaključio je Bartov.