Munja koja je 2017. presjekla nebo između Teksasa i Kansasa ušla je u historiju kao najduži horizontalni udar ikad zabilježen – čak 829 kilometara. Ovaj nevjerovatan fenomen službeno je potvrđen kao novi svjetski rekord, nadmašivši prethodni za više od 60 kilometara.
Riječ je o takozvanom “megabljesku”, izuzetno rijetkom obliku munje koji se, umjesto prema tlu, kreće vodoravno kroz oblake. Naučnici, među kojima i geograf Randy Cerveny sa Državnog univerziteta Arizona, ističu da je mehanizam nastanka ovakvih udara još uvijek nedovoljno istražen.
Bljesak je otkriven zahvaljujući ponovnoj analizi satelitskih snimaka sa uređaja GOES-16 i GOES-17, koji uz pomoć geostacionarnih mjerača munja neprekidno prate olujna područja. Iako je sam satelit zabilježio oluju još 2017. godine, rekord je potvrđen tek nakon detaljne obrade podataka pod vodstvom meteorologa Michaela Petersona.
Za razliku od uobičajenih udara koji rijetko prelaze 10 milja i najčešće su usmjereni prema tlu, megabljeskovi nastaju u snažno razvijenim oblacima i mogu se širiti stotinama kilometara. Njihovo precizno mjerenje zahtijeva kombinaciju satelitskih i zemaljskih podataka kako bi se potvrdilo da se radi o jedinstvenom električnom događaju.
Ovakvi udari su rijetki, ali nisu nepoznati – prethodni rekord iz 2020. iznosio je 768 kilometara i zabilježen je iznad Teksasa, Louisiane i Mississippija.
Zanimljivo je da se svi megabljeskovi za sada bilježe iznad područja poznatih po snažnim olujama, kao što su Velike ravnice u SAD-u ili Južna Amerika. Upravo nad tim područjima sateliti su uočili i munju s najdužim trajanjem – rekordnih 17,1 sekundi tokom oluje iznad Urugvaja i Argentine.
Kako tehnologija napreduje, naučnici vjeruju da će biti u stanju detektovati još ekstremnije pojave i bolje razumjeti ponašanje atmosfere u uslovima koje do sada nije bilo moguće mjeriti.