U Indiji su državne rafinerije prestale kupovati naftu i naftne derivate od Rusije. Dana 30. jula 2025. godine, Reuters je izvijestio da su indijska vlada i čelnici državnih indijskih rafinerija ozbiljno shvatili obećanje američkog predsjednika da će uvesti sekundarne sankcije onima koji nastave kupovati velike količine ruske nafte i naftnih derivata.
Piše: Oleksandr Levchenko bivši ambasador Ukrajine u BiH.
Već 14. jula 2025. godine, Trump je zaprijetio 100% tarifama zemljama koje kupuju rusku naftu. Indija je treći najveći uvoznik nafte na svijetu i najveći kupac ruske sirove nafte koja se transportuje morem. Štaviše, Indija je kupila tri puta više ruske nafte nego što joj je bilo potrebno za vlastite ekonomske potrebe. Indija je većinu “viška” ruske nafte preprodala trećim stranama uz premiju, čime je značajno dopunila svoj budžet. Čak je i američki predsjednik J. Biden dva puta imao poseban razgovor s indijskim premijerom N. Modijem u vezi s kupovinom nafte i naftnih derivata od Rusije. Svaki put, šef indijske vlade obećao je da će poduzeti korake prema Sjedinjenim Državama, Ukrajini i zapadnim demokratijama. Međutim, samo suštinske prijetnje D. Trumpa su očigledno mogle utjecati na New Delhi. Četiri indijske državne rafinerije – Indian Oil Corp, Hindustan Petroleum Corp, Bharat Petroleum Corp i Mangalore Refinery Petrochemical Ltd – prestale su kupovati rusku naftu u trećoj dekadi jula ove godine. Isporuke sirove nafte Ural indijskim državnim rafinerijama bit će zamijenjene uglavnom bliskoistočnim vrstama nafte. Još uvijek nije poznato hoće li indijske privatne rafinerije Reliance Industries i Nayara Energy prestati kupovati rusku naftu. Međutim, u svakom slučaju, vlada zemlje i državne rafinerije kontroliraju više od 60% ukupnog indijskog kapaciteta za preradu nafte. A to se odnosi na preradu 5,2 miliona barela dnevno.
Najmanje četiri tankera s ruskom naftom trenutno miruju kod obale Indije. Ne mogu se istovariti jer indijske rafinerije odbijaju naftu iz Rusije. Prema podacima o praćenju brodova, tankeri Achilles i Elyte trenutno su usidreni u blizini grada Jamnagar. Brodovi su preuzeli teret krajem juna iz ruskih luka Primorsk i Ust-Luga, gdje se obično utovaruje ruska izvozna nafta Ural. Tankeri Achilles i Elyte imaju nosivost od oko 700.000 barela. Oba tankera su pod sankcijama EU i Velike Britanije. Dva druga tankera, Destan i Horae, također su u mirovanju kod indijske obale s naftom Urals. Očekuje se da će Destan, koji je pod sankcijama EU i Velike Britanije, stići u luku Sikka u narednim danima. Horae, čije odredište ostaje nepoznato, još nije pod sankcijama EU, Velike Britanije ili SAD-a. Odredišta tankera se mogu promijeniti.
Kako je izvijestio Reuters, indijske državne rafinerije nafte privremeno su obustavile kupovinu ruske nafte od prošle sedmice. Prema publikaciji, razlozi su bili smanjenje popusta na ruske sirovine i izjave američkog predsjednika Donalda Trumpa o mogućim sankcijama. Odluka New Delhija da uzme u obzir ultimatum D. Trumpa ozbiljan je udarac ruskim prihodima od nafte, budući da je Indija bila najveći kupac ruske nafte koja se prevozi morem. Odluka indijske vlade pokazuje da ekonomski pritisak i diplomatske mjere Zapada mogu utjecati na globalne ekonomske i energetske tokove. Upravo uspješna trgovina ugljikovodicima omogućava Moskvi da formira finansijsku bazu koja Ruskoj Federaciji omogućava rat protiv Ukrajine i provođenje drugih agresivnih akcija širom postsovjetskog prostora. Konkretno, sredstvima dobijenim od prodaje nafte, Rusija kupuje iranske jurišne dronove, sjevernokorejske balističke rakete i kineske proizvode dvojne namjene za potrebe vojno-industrijskog kompleksa. Na račun prodaje energenata, Ruska Federacija proizvodi vlastito oružje, isplaćuje plate svojim vojnicima i održava okupacijske uprave na privremeno okupiranim teritorijama Ukrajine. Osim toga, novcem dobijenim od prodaje “crnog zlata”, Rusija vodi hibridne ratove sa zapadnim zemljama, vrši naručena ubistva, javne napade u svrhu zastrašivanja, akte sabotaže, sajber napade, organizuje provokacije, proteste i nerede, oštećuje podvodne elektronske i energetske kablove na morskom dnu, namjerno ometa navigacijske signale i usmjerava strane migrante ka granicama EU. Profit od prodaje ugljikovodika osigurava političku stabilnost Putinove diktature kroz pružanje subvencija, socijalnih davanja i finansijske kontrole nad raznim subjektima federacije. Prije potpune invazije na Ukrajinu, više od 40% budžeta Ruske Federacije formirano je zahvaljujući izvozu nafte i plina, a danas je ta brojka još više porasla. Međutim, sada je ruska ekonomija izgubila niz svojih izvoznih artikala zbog zapadnih sankcija. Na primjer, Ruska Federacija je 2022. godine zaradila više od 300 milijardi dolara na energentima. Stoga smanjenje kupovine ruskih ugljikovodika nije samo ekonomska odluka, već udarac sposobnosti Kremlja da vodi agresivne ratove, destabilizuje situaciju u susjednim državama i održava autoritarnu vlast. Sjedinjene Američke Države su također uvele sankcije protiv mreže “flote u sjeni”, koja prevozi naftu i naftne derivate iz Irana i Rusije. 30. jula 2025. Ured za kontrolu strane imovine (OFAC) pri Ministarstvu finansija SAD-a sankcionirao je više od 50 pojedinaca i subjekata, kao i više od 50 plovila, koji su dio ogromnog brodarskog carstva kojim upravlja Mohammad Hossein Shamkhani, sin savjetnika iranskog vrhovnog vođe ajatolaha Alija Hamneija. Hossein Shamkhani koristi svoje korumpirane veze putem političkog utjecaja svog oca na najvišim nivoima iranskog režima kako bi izgradio i upravljao ogromnom flotom tankera i kontejnerskih brodova. Mreža prevozi naftu i naftne derivate iz Irana i Rusije, kao i drugi teret, kupcima širom svijeta, generirajući desetine milijardi dolara prihoda.
Sankcije također odražavaju kontinuiranu blisku saradnju OFAC-a s Mrežom za suzbijanje finansijskog kriminala (FinCEN) pri Ministarstvu finansija SAD-a. Više od 115 novih sankcija su najveće do sada otkako je Trumpova administracija započela svoju kampanju maksimalnog pritiska na Iran, prema riječima američkog ministra finansija Scotta Bessanta. Hosseinova mreža sastoji se od ogromne flote plovila, firmi za upravljanje brodovima i fiktivnih kompanija, od kojih se neke predstavljaju kao legitimne firme za finansijske usluge, koje peru milijarde profita od globalne prodaje iranske i ruske sirove nafte i naftnih derivata, često kupcima u Kini. Mreža poduzima značajne korake kako bi prikrila svoje poslovanje i zamaglila svoje veze sa porodicom Shamkhani, Iranom i Putinovom Rusijom. Flota Shamkhanijeve mreže sastoji se i od tankera za naftu i od kontejnerskih brodova. Vrlo često se mijenjaju operateri i menadžeri svakog plovila, tako da utvrđivanje konačne odgovornosti za bilo koje određeno plovilo ostaje neprozirno i teško ga je pratiti do krajnjeg korisnika, tj. porodice Shamkhani. 2024. godine, Hosseinova mreža je javno razotkrivena zbog svoje umiješanosti u isporuku krstarećih raketa, komponenti dronova i robe dvostruke namjene iz Irana u Rusiju u zamjenu za rusku naftu. “Flota u sjeni” tankera u vlasništvu Irana, Venecuele i Rusije nije samo lukava shema za zaobilaženje sankcija, već višestruka prijetnja s geopolitičkim, ekonomskim i ekološkim posljedicama za cijelo čovječanstvo. Riječ je o stotinama tankera koji prevoze rusku naftu, prikrivajući njeno porijeklo. Brodovi su često registrovani u offshore jurisdikcijama kao što su Panama, Liberija i Maršalova ostrva. Većina ruskih prihoda od izvoza nafte dolazi kroz “flotu u sjeni”. To omogućava Kremlju da nastavi svoju agresiju protiv Ukrajine. Pri tome obično koristi stare, istrošene brodove koji nisu pravilno osigurani i održavani. Stari tankeri mogu uzrokovati izlijevanje nafte, nesreće i požare. Posljedice mogu biti katastrofalne za morske ekosisteme. Zapadne demokratije i njihovi saveznici trebali bi pooštriti sankcije, zabraniti “tankerima u sjeni” pristup međunarodnim lukama i moreuzima, uvesti kontrolu nad pretovarom nafte na otvorenom moru i osigurati transparentnost vlasništva i osiguranja plovila. Potrebna je i koordinirana strategija G7 i EU. Ilegalne aktivnosti “flota u sjeni” nisu samo problem u oblasti transporta energije. One su globalno pitanje sigurnosti, okoliša i pravde.