Bivši ukrajinski ambasador u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj, Oleksandr Levchenko, u novom tekstu iznosi oštru analizu stanja ruske protivvazdušne odbrane (PVO) i posljedica sve učestalijih ukrajinskih napada bespilotnim letjelicama na teritoriji Ruske Federacije.
Piše: Oleksandr Levchenko
Protivvazdušna odbrana (PVO) je skup sredstava, organizacionih mjera i borbenih operacija usmjerenih na odbijanje neprijateljskih zračnih udara, pokrivanje vlastitih kopnenih snaga ili važnih objekata u pozadini. Glavni cilj ruske protivvazdušne odbrane je odbijanje zračnih udara, pokrivanje vlastitih trupa i važnih objekata. Glavni sistemi protivvazdušne odbrane koje koristi Rusija: S-300 – raketni sistem protivavionske odbrane srednjeg dometa sposoban za pogađanje ciljeva na udaljenosti do 75 km i visini do 27 km i S-400, koji je napredna verzija S-300, sa poboljšanim karakteristikama. Pored toga, ovo je Pancir S-1: raketno-topovski sistem protivavionske odbrane dizajniran za blisko pokrivanje i Tor – mobilni raketni sistem protivavionske odbrane koji se koristi za pokrivanje trupa i objekata.
U proteklih nekoliko dana zabilježeni su uspješni napadi ukrajinskih bespilotnih letjelica na vojno-industrijske i infrastrukturne objekte u raznim regijama Rusije. Tako su 11.08.2025. ukrajinske bespilotne letjelice pogodile fabriku instrumenata Arzamas u Nižnjenovgorodskoj oblasti, koja se nalazi 400 km od Moskve. Fabrika proizvodi komponente za rakete H-32 i H-101, brodske računare i instrumente. Preduzeće je dio Korporacije za taktičko raketno naoružanje, jednog od najvećih udruženja u ruskoj odbrambenoj industriji. Najmanje četiri drona pogodila su fabriku. Dana 11.08.2025., ukrajinski dronovi su također napali dvije industrijske zone u oblasti Nižnji Novgorod, uključujući jedno od vojnih preduzeća u Tuli. Geografija napada ukrajinskih bespilotnih letjelica na rusku teritoriju nastavlja se širiti.
Koncentracijom glavnih sredstava protivvazdušne odbrane oko Moskve, ruske vlasti su ostavile niz kritično važnih industrija u regijama nezaštićenim. Novi ukrajinski napadi se dešavaju gotovo svakodnevno. Preko deset napada na ruska preduzeća, uključujući rafinerije nafte, zvanično je potvrđeno u prvoj dekadi augusta. Dana 9. augusta 2025. godine, ukrajinski jurišni dronovi pogodili su skladišni terminal za dronovi Shahed u Republici Tatarstan. Dana 10. augusta 2025. godine, kao rezultat napada ukrajinskih dronova, Saratovska rafinerija nafte kompanije Rosnjeft je oštećena i prestala je primati sirovine. Ova rafinerija ima kapacitet od 5,8 miliona tona godišnje. Postrojenje je u posljednjoj sedmici postalo treća rafinerija Rosnjefta čiji je rad poremećen napadima dronovima. Dana 2. augusta 2025. godine, najveća Rjazanska rafinerija u Ruskoj Federaciji (kapaciteta 13,8 miliona tona godišnje) zaustavila je oko polovine svog kapaciteta. Rafinerija nafte Novokujbišev, najopremljenija u Samara grupi Rosnjefta, potpuno je zaustavila proizvodnju goriva. Njen kapacitet je 8,3 miliona tona godišnje. Dana 07.08.2025. godine, rafinerija Afipski u Krasnodarskom kraju pogođena je bespilotnom letjelicom. Dana 10.08.2025. godine pogođena je ruska rafinerija “LUKOIL-Uhtanefteperebka”, koja se nalazi u gradu Uhta (Republika Komi), 2.000 kilometara od granice s Ukrajinom do mjesta pogodka. U tom smislu, zamjenik premijera Ruske Federacije zadužen za energetiku, Aleksandar Novak, održat će hitan sastanak s predstavnicima naftnih kompanija 14.08.2025. godine. Razgovarat će se o situaciji na tržištu naftnih derivata, gdje su cijene od proljeća porasle za 30% i nastavljaju rasti, uprkos zabrani izvoza benzina iz zemlje. Tako je u ponedjeljak cijena benzina Ai-95 na robnoj berzi u Sankt Peterburgu postavila historijski rekord šesti dan zaredom, dostigavši gotovo 80 hiljada rubalja po toni, dok je benzin Ai-92 porastao na 70 hiljada rubalja po toni.
Rusiji prijeti glad za benzinom. Ruska protivvazdušna odbrana praktično nije u stanju da odbije napade ukrajinskih dronova, već samo demonstrira svoju potpunu nemoć. Zemlja koja se cijelom svijetu hvali svojim mobilnim protivraketnim i protivsvemirskim odbrambenim sistemima, koji navodno nemaju analoga, nije u stanju da zaštiti čak ni vlastita preduzeća u dubini Rusije od napada ukrajinskih dronova. Umjesto bajki ruskih vlasti o novom sistemu S-500 i da je sve „pod kontrolom“ – svjedoci smo činjenice da sve i svugdje gori čak i u dubokoj pozadini. Sva protivvazdušna odbrana je povučena u Moskvu, a izvan ovog regiona, efikasnost ruskih sistema protivvazdušne odbrane je sve više upitna. Kao rezultat toga, ispostavilo se da je ruska protivvazdušna odbrana preopterećena, zastarjela i nesposobna za modernizaciju velikih razmjera. Pokušaji povećanja proizvodnje novih kompleksa stagniraju: tehnologije su složene, kapaciteti ograničeni, sovjetsko naslijeđe je odavno moralno zastarjelo. Čak ni prelazak odbrambenih preduzeća na cjelodnevni režim rada nije dao nikakve stvarne rezultate. Rusija se suočila sa sistemskom krizom u osiguravanju vlastite zračne sigurnosti, a u bliskoj budućnosti ne postoji tehnološki izlaz iz nje. Ruski vojno-industrijski kompleks je vrlo ranjiv, neki od proizvodnih pogona su jedinstveni, tako da se proizvodi koje proizvode ta preduzeća ne mogu brzo zamijeniti. Također je teško zamijeniti visokotehnološke instalacije protivvazdušne odbrane koje su izgubljene kao rezultat uništenja od strane ukrajinske vojske. Ono na što je Rusija tradicionalno uvijek bila ponosna – neosvojiva ešalonska protivvazdušna odbrana – našlo se na udaru čak ni američkih HIMARS-a, britanskih Storm Shadow-a ili njemačkog Taurusa, već jednostavnih ukrajinskih dronova. Udaljenost do tačke pogodka od 2.000 kilometara već je više od “crvene linije”. Rusija je dokazala da nije u stanju zaštititi čak ni strateške vojne objekte. A šta je sljedeće? Postoje informacije da Oružane snage Ukrajine već imaju rakete “koje mogu dosegnuti središte Moskve”. Ruska protivvazdušna odbrana je nedavno postala fikcija, što je pokazao još jedan nedavni napad ukrajinskih dronova na crnomorsku obalu Krasnodarskog kraja. Gradovi Soči i Gelendžik – izlozi ruskih ljetovališta su u panici. Sirene zavijaju, eksplozije grme, lokalne vlasti provode haotične evakuacije, aerodromi su zatvoreni, desetine letova kasne. I to je već uobičajeno za mnoge Ruse.
Dok Ukrajina izvodi precizne udare na ruske vojne objekte, ruska vojska nastavlja pucati na ukrajinske stambene zgrade. A da bi se to izbjeglo, potrebna je ozbiljna politika sankcija međunarodne zajednice protiv Rusije kao zemlje agresora. Evropska unija sistematski i sveobuhvatno uvodi sankcije protiv Ruske Federacije. To se očekuje i od SAD-a. Ali umjesto uvođenja sankcija Putinu, koji već 4 mjeseca blokira inicijative D. Trumpa za postizanje 30-dnevnog primirja, američki predsjednik nudi lideru Kremlja sastanak na Aljasci radi pregovora o završetku rata bez pridržavanja temelja važećeg međunarodnog prava i Povelje UN-a. Govori se o razmjeni ukrajinskih teritorija za ukrajinske teritorije. To se nije dogodilo od Drugog svjetskog rata. Washington bi trebao imati na umu da govorimo o Ukrajini, koja je bila među 51 zemljom osnivačicom UN-a, jer je ukrajinski narod dao svoj doprinos pobjedi nad nacizmom sa skoro 10 miliona svojih života – to je najviše među svim narodima Evrope, uključujući i Ruse. D. Trump ide u Kinu na proslavu 80. godišnjice završetka Drugog svjetskog rata, vjerujući da Ukrajina ne može pobijediti Rusiju, koja je pobijedila Napoleona i Hitlera, te je zatražio mišljenje Putinovog velikog prijatelja Orbana, koji je navodno vrlo upućen u rusko-ukrajinski rat. Podsjetimo, mađarski premijer je jedini od svih predstavnika EU koji je odbio potpisati zajedničku izjavu podrške Ukrajini uoči Trumpovog susreta s Putinom na Aljasci. Američki predsjednik je pitao Orbana da li Ukrajina može pobijediti Rusiju, a taj je počeo da se raduje veličini Rusije. „Pogledao me je kao da kaže: ‘Kakvo glupo pitanje.’ Rekao je: ‘Rusija je ogromna zemlja i oni se bore cijeli život. To je ono što rade. Bilo je vrlo zanimljivo“, rekao je Trump, koji nikada nije shvatio da bez Ukrajine SSSR nikada ne bi mogao pobijediti nacističku Njemačku, a Napoleon zauzeo i spalio Moskvu. Bonaparte je izgubio od Rusa samo zato što su francuski vojnici imali vojnu odjeću koju nose u Evropi, gdje je klima zimi drugačija. U Rusiji su se jednostavno smrzli.
Ukrajina ne traži pobjedu, već jednostavno da vrati ruske trupe na svoju teritoriju. Ima li Ukrajina dovoljno oružja? Naravno da ne. Uostalom, SAD i Rusija su prisilile Ukrajinu da se odrekne svog ogromnog nuklearnog potencijala i strateškog oružja u decembru 1994. godine. Uz podršku Washingtona, Rusija je sve to uzela za sebe, dajući Ukrajini, zajedno sa SAD-om i Velikom Britanijom, kojima su se pridružile Francuska i Kina, garancije sigurnosti i teritorijalnog integriteta, što se pokazalo bezvrijednim. Sada Rusija koristi oružje koje je dobila od Ukrajine protiv ukrajinskog naroda. Sada na Alasci žele da od Ukrajine oduzmu ogromne teritorije koje je ruska vojska zauzela i ponovo daju Kijevu sigurnosne garancije, koje opet mogu biti prazni. Putin i Trump kažu da donose mir Ukrajini, s namjerom da joj oduzmu dio teritorije. To je sve slično kao 1938. godine, kada su Francuska i Velika Britanija dozvolile Hitleru da podijeli Čehoslovačku. Svi su oni tada deklarisali da donose mir Evropi, ali u stvarnosti, godinu dana kasnije, izbio je krvavi Drugi svjetski rat.