Razvoj Kine od ekonomskih reformi 1978. godine obilježen je brzim ekonomskim rastom i značajnim smanjenjem siromaštva. Dok je ranije fokus bio na brzom rastu, danas Kina prelazi na koncept „visokokvalitetnog razvoja“, koji naglašava održiv rast, tehnološki napredak i rješavanje društvenih i ekoloških neravnoteža.
Kineska centralna banka zadržala je osnovnu kamatnu stopu na rekordno niskih 3%, dok je industrijska proizvodnja u junu pala za 4,3%.
Dugoročno planiranje i strateško korištenje tehnologije ključ su kineskog uspjeha. Kina je nudila svoje tržište Zapadu u zamjenu za tehnologiju, koju potom koristi u vlastitu korist. Od 2000. godine, oko 5,2 miliona studenata i naučnika poslano je u inostranstvo na naučne i inženjerske studije, a sve veći broj njih vraća se da radi u vrhunskim laboratorijama i tehnološkim kompanijama.
Obrazovanje i tradicija i dalje igraju važnu ulogu. Javni prijevoz gotovo je u potpunosti električan, kineski univerziteti proizvode najviše doktora inženjerskih nauka u svijetu, a kvalitet obrazovanja značajno je porastao.
Kina je danas tehnološka supersila s inovacijama u oblastima poput umjetne inteligencije, finansijskih tehnologija i električnih vozila. Primjer je veliki jezički model Deep Seek, koji konkurira poznatijim zapadnim rješenjima po nižoj cijeni.
Otvorena prema svijetu, Kina je privukla strane investicije u posebne ekonomske zone poput Šenžena i pokrenula masovnu urbanizaciju i industrijalizaciju. Stereotipi da Kina samo kopira Zapad sada su prevaziđeni.
Jedan od najambicioznijih infrastrukturnih projekata je hidroelektrana Motuo u Tibetu, vrijedna 170 milijardi dolara. Brana, koja se nalazi na rijeci koja snabdijeva Indiju i Bangladeš, može postati i geopolitičko sredstvo, izazivajući zabrinutost tih zemalja.
Kina uspješno balansira između vanjske ekonomske ambicije i unutrašnje stabilnosti. Dok Zapad kritikuje kineske prakse, Kina pokazuje strateško dugoročno planiranje u razvoju infrastrukture, tehnologije i obrazovanja. Prema stručnjacima, svijet se kreće ka multilateralizmu i regionalizaciji, a iako Kina možda pretekla Zapad u nekim aspektima, njen utjecaj u društvenoj i kulturnoj sferi još se neće u potpunosti osjetiti globalno.