Bivši ukrajinski ambasador u BiH i Hrvatskoj, Oleksandr Levchenko, za “Face.ba” piše o situaciji u Ukrajini, prenoseći aktuelna dešavanja koja su potaknuta ruskom agresijom na Ukrajinu.
U nastavku pročitajte kolumnu Oleksandra Levchenka u cijelosti.
Odnosi između Finske i Rusije naglo su se pogoršali nakon potpune invazije Ruske Federacije na Ukrajinu 2022. godine. Tada je Helsinki, pozivajući se na prijetnje Moskve, odlučio da podnese zahtjev za članstvo u NATO-u.
U aprilu 2023. godine Finska je postala članica NATO-a, dobivši dodatne sigurnosne garancije. Finski parlament je također usvojio zakon o izgradnji visokog zida na granici s Rusijom.
Rusija je odgovorila prijetnjama i ovaj korak smatrala ozbiljnim izazovom za svoje interese u regiji. Moskva aktivno jača vojno prisustvo u blizini finske granice. Satelitski snimci bilježe izgradnju nove infrastrukture velikih razmjera, uključujući skloništa za vojne avione, skladišta municije i poljske kampove.
Zamjenik predsjedavajućeg Vijeća sigurnosti Rusije Dmitrij Medvedev posljednjih dana prijeti Finskoj, koristeći retoriku kojom je Kremlj ranije opravdavao invaziju na Ukrajinu, izvještava Američki institut za proučavanje rata (ISW).
Medvedev je u kolumni za agenciju TASS pod nazivom „Nova finska doktrina: Glupost, laži, nezahvalnost“ napisao: „Nakon ulaska u NATO, pod krinkom odbrambenih mjera, Helsinki provodi konfrontacijski kurs u pripremi za rat s Rusijom, očigledno pripremajući odskočnu dasku za napad na nas.“
Prema njegovim tvrdnjama, „vojna aktivnost se povećava“, dok je Alijansa „u potpunosti uključena u ta pitanja i sada intenzivno osvaja svih pet operativnih okruženja Finske: kopno, more, zrak, svemir i cyber prostor“.
Medvedev je naglasio da NATO u Laponiji stvara sjedište za svoje napredne kopnene snage koje se, u slučaju „promjene operativne situacije“, mogu povećati na brigadu od 5000 ljudi.
On tvrdi da se agresivna „antiRusija“ iz Finske stvara brže nego iz Ukrajine, pozivajući se na Pariški mirovni sporazum iz 1947. i rusko-finski Ugovor o osnovama odnosa iz 1992. godine. Istovremeno je zaprijetio da bi Moskva mogla otvoriti pitanje reparacija i „historijskih nepravdi“ iz Drugog svjetskog rata.
Medvedev je u više navrata spominjao „moralnu odgovornost“ Helsinkija, najavljujući mogućnost da Rusija preispita svoje ranije odluke o odustajanju od teritorijalnih i finansijskih zahtjeva.
Njegova izjava da bi sukob „mogao dovesti do propasti finske državnosti zauvijek“ tumači se kao najdirektnija prijetnja Rusije od ulaska Finske u NATO.
Analitičari upozoravaju da se radi o već poznatoj taktici Kremlja – pripisivanje agresivnih namjera susjedima kako bi se opravdala vlastita militarizacija i stvorila osnova za potencijalnu novu agresiju.
Finska, s druge strane, ima jednu od najjačih armija u sjevernoj Evropi i sposobna je da mobilizira više od 280.000 rezervista u prvoj sedmici, a ukupno oko milion vojnika. Članstvom u NATO-u dodatno je osnažila svoju odbranu.
Podsjećanja radi, Sovjetski Savez je već 1939. godine napao Finsku, pravdajući agresiju navodnim finskim planovima napada na SSSR. Današnja retorika Kremlja stvara atmosferu koja podsjeća upravo na te historijske događaje.