32 godine prošle su od zločina nad 33 hrvatska civila u Grabovici kod Mostara kojeg su počinili pripadnici Armije BiH. Polaganjem cvijeća te odavanjem počasti žrtvama obilježena je još jedna tužna godišnjica sa koje su poslane poruke mira, pomirenja i suživota. Porodice žrtava i dalje traže istinu i pravdu, te apeluju na institucije da ubrzaju procesuiranje odgovornih za ovaj zločin.
U majčinom naručju sa 4 godine ubijena je Mladenka Zadro. Najmlađa žrtva zločina u Grabovici. Ubijeni su i njeni roditelji, a najbliži članovi porodice i 32 godine poslije tragaju za posmrtnim ostacima djevojčice.
Drago Zadro, stric ubijene Mladenke:
“Ubijena je u majčinom naručju, to su potvrdili i svjedoci s muslimanske strane, vojske koja je tada tu bila. Njeni posmrtni ostaci nikad nisu pronađeni, to je tako zataškano. Tad su ubijeni moj, otac, majka, brat, nevjesta koja je držala malu Mladenku. To je sve bilo na današnji dan.”
Oca, majku i sestru na današnji dan izgubio je i Tomislav Drežnjak. Svake godine, kažu naviru bolna sjećanja i emocije. Ispred obnovljene kuće oživljava uspomene na život prije rata, kada je cijela porodica bila na okupu. Za razliku od većine njegovih komšija koji još tragaju za posmrtnim ostacima svojih najmilijih, Tomislav je članove svoje porodice ukopao, iako ne kompletna tijela.
Tomislav Drežnja:
“Nakon dužeg vremena smo od majke pronašli glavu kod Željezničke stanice, a moje komšije još nisu pronašli, niko neće da se oglasi da se to pronađe, uradi nešto, da se dostojno sahrane, evo 32. godina niko ništa da kaže.”
Od 33 ubijenih, njih 17 se još vodi kao nestalo , a od većine stradalih pronađeni su samo dijelovi tijela.
Josip Drežnjak, predsjednik Udruge Hrvatskih stradalnika “Grabovica 93”:
“Priznao je , jesam ubio sam malu Mladenku, ali tijela nema. Obitelj bi voljela da je obrnuta situacija da niko nije odgovarao, a da su pronašli posmrtne ostatke svoje majke, sestre, djeda, bake. Od ovih žrtava samo su dvije pronađene kompletne Pero i Dragica Marić, njih su prve ubili, a ostalu su sve nekompletirani ostaci.”
Uprkos svemu, važno je poručuju suočiti se sa prošlošću radi izgradnje trajnog mira i pomirenja.
Don Drago Ćurković, upravitelj Župe u Jablanici i Drežnici:
“Život ide dalje, mi kao ljudi i krišćani pozvani smo opraštati i to je jedini put, živjeti u ljubavi, pozvani smo i na uspomene na žrtve, njih se sjećati u svojim molitvama. Ta uspomena živi u našim srcima.”
Života u Grabovici danas gotovo i da nema. Obnovljene kuće lokalnog stanovništva uglavnom služe kao vikendice.
Josip Miletić:
„Iselili smo se trbuhom za kruhom. Ja sam u Pločama, brat je u Makarskoj, jedan u Splitu, svake godine nađemo se ovdje kada bude obljetnica.“
Iako im je glavni cilj pronaći posmrtne ostatke najmilijih, porodice žrtava posebno su ogorčene na rad pravosuđa, za ubistva pojedinih civila presuda ima, dok za neke kažu nema. Pred domaćim sudovima u BiH za ovaj zločin odgovarali su bivši pripadnici Armije BiH za pojedinačna ubistva. Za ratni zločin protiv civilnog stanovništa, kao i za komandnu odgovornost do danas niko nije odgovarao.