Rana jutarnja invazija ruskih bespilotnih letjelica na teritorij Poljske označila je novi nivo eskalacije u konfliktu u istočnoj Evropi.
Napad, u kojem je najmanje 19 dronova prešlo granice NATO članice, naglašava rastuću prijetnju ruske agresije i aktivira koordiniranu reakciju saveznika.
Piše: Oleksandr Levchenko
U noći 10. septembra 2025. godine, Rusija je nastavila demonstraciju svojih „mirovnih inicijativa“ i izvela najmasovniji raketni napad na teritoriju Ukrajine u posljednja 4 mjeseca. U kombinovanom udaru, ruske trupe su koristile 43 krstareće i balističke rakete i 415 jurišnih bespilotnih letjelica. Glavne mete bile su infrastruktura i civilne zgrade u Žitomiru, Vinici, Lutsku, Ivano-Frankivsku i Lavovu. Granatiranje je prouzrokovalo značajnu štetu civilnoj infrastrukturi, bilo je smrtnih slučajeva i povreda među civilnim stanovništvom. Zabilježeno je uništenje stambenih zgrada, industrijskih objekata i društvene infrastrukture.
Tokom ovog napada, najmanje 19 ruskih bespilotnih letjelica prešlo je granice Ukrajine i Bjelorusije prema Poljskoj. Neke od njih su letjele 500 km duboko u poljsku teritoriju. Napad na Poljsku ruskim dronovima pokazao je da Rusija napada ne samo Ukrajinu, već i zemlje NATO-a. Invazija dronova još jednom je potvrdila prijetnju cijeloj Evropi, koja mora biti svjesna opasnosti koju predstavlja Ruska Federacija i biti spremna na nju. Ovo nije „greška“, već sistemska agresija. Ruski dronovi redovno narušavaju zračni prostor drugih država poput Rumunije, Moldavije i baltičkih zemalja, što ukazuje na svjesne akcije Kremlja. Ovaj napad na NATO zemlju još jednom pokazuje da Putin vodi rat protiv cijelog civiliziranog svijeta. Ruski dronovi na teritoriji NATO-a argument su za ubrzanje isporuke modernih sistema protivvazdušne odbrane Ukrajini, kao i za maksimalno jačanje odbrambenih sposobnosti Ukrajine. Ruska agresija već prelazi granice Ukrajine, tako da je zajednički odgovor pitanje opstanka cijele Evrope. A činjenica da su ruski dronovi narušili granice Poljske uoči rusko-bjeloruskih vojnih vježbi Zapad-2025., koje će se održati u blizini poljsko-bjeloruske granice, ukazuje na dosljednu politiku Kremlja “destabilizacije” Evrope i NATO-a. Cilj Rusa je uništiti evropsku solidarnost i izazvati raskol u NATO-u. Sve priče ruskih zvaničnika o spremnosti za mir i posvećenosti diplomatiji samo odugovlače. Bez oštrog odgovora danas, velika vojna invazija Ruske Federacije na baltičke države, Poljsku i Finsku samo je pitanje vremena. Ruska agresija ide daleko izvan Ukrajine i samo jedinstven, oštar odgovor Evrope može zaustaviti Kremlj. Istovremeno, Moskva ne priznaje njen napad bespilotnim letjelicama na Poljsku, simulirajući “prozor prilike” za NATO i Sjedinjene Države da poboljšaju odnose, što je, međutim, zamka za Washington. Radi se o distanciranju Kremlja, stvaranju stanja neizvjesnosti. Tako je sekretar za štampu ruskog predsjednika Peskov odbio da komentariše incident sa ruskim dronovima koji su prodrli u poljski vazdušni prostor. Napomenuo je da je ovo pitanje u nadležnosti ruskog Ministarstva odbrane. Istovremeno, rusko Ministarstvo odbrane je izjavilo da napad na poljsku teritoriju nije bio planiran i izrazilo spremnost za konsultacije sa poljskom stranom. Odbijanje “komentara” je tipičan manevar Kremlja, koji često omogućava izbjegavanje direktnih izjava u konfliktnim situacijama. Takve izjave formalno prebacuju odgovornost, ali ni na koji način ne rješavaju problem. Zračni napad na Poljsku nije samo nesreća, već je element strategije “eskalacije radi dalje deeskalacije” i test reakcije Zapada. Izjava da „poljska teritorija nije bila meta“ izgleda kao pokušaj smanjenja stepena napetosti. Međutim, praktična strana incidenta se već dogodila. S obzirom na to da se radi o jasnom činu agresije, potrebna je reakcija ne samo Poljske, već i NATO-a, koji mora braniti svoje članice. Budući da Kremlj smatra da politiku Alijanse određuju SAD, a da je Poljska navodno potpuno zavisna od Washingtona u svojoj vanjskoj politici, očigledno je da odsustvo glasnih izjava iz Moskve znači „poziv“ SAD-u da zakoči situaciju. Međutim, nedostatak adekvatnog odgovora NATO-a i SAD-a može dovesti do toga da Alijansa izgubi svoj značaj, a autoritet SAD-a u Evropi naglo padne. Zbog novih odnosa s Rusijom u vezi s Evropom, Washington bi, nakon određenog vremenskog perioda, mogao igrati samo sporednu ulogu na evropskom kontinentu.
Kada je gotovo dvadesetak bespilotnih letjelica uletjelo u Poljsku, njihova ruta i svrsishodnost kretanja jasno ukazuju da to nije mogla biti slučajnost ili posljedica utjecaja ukrajinske opreme za elektronsko ratovanje na njihov rad. To potvrđuje i činjenica da su neke od bespilotnih letjelica letjele s teritorije Bjelorusije. Nekoliko dana prije toga, već je bilo letova i padova ruskih bespilotnih letjelica. Općenito, tokom tri i po godine rata, ovi slučajevi nisu izolirani, bilo je i padova ruskih raketa, njihovih preleta iznad teritorije Poljske. Poljska avijacija i druge strukture protivvazdušne odbrane prvi put su ne samo posmatrale manevre ruskih vozila za napad iz zraka, već su im se i aktivno suprotstavljale, te uspjele oboriti nekoliko bespilotnih letjelica, koje su se uglavnom pokazale kao izviđačke. Predstavnik Alijanse potvrdio je da su brojne bespilotne letjelice zaista prodrle u poljski zračni prostor, a premijer zemlje Tusk je napomenuo da su one bile ruske, a ne neke druge. Poljski ministar vanjskih poslova Radoslaw Sikorski rekao je da bespilotne letjelice ruske proizvodnje nisu skrenule s kursa, već su bile namjerno ciljane. Generalni sekretar NATO-a Rutte ostao je u kontaktu s poljskim rukovodstvom i aktivno se konsultovao o daljnjim koracima. Na zahtjev Varšave, NATO je aktivirao Član 4 Sjevernoatlantskog sporazuma kako bi se održale hitne konsultacije. Ovo će omogućiti državama članicama da razgovaraju o situaciji sa saveznicima u Sjevernoatlantskom vijeću. Američki predsjednik Donald Trump i poljski lider Karol Nawrocki razgovarali su telefonom. Nawrocki je napomenuo da je razgovor potvrdio jedinstvo poljskih saveznika u kontekstu kršenja poljskog zračnog prostora.
Ovaj incident je još jedan primjer kako Moskva koristi hibridne metode: dronovi predstavljaju i vojnu prijetnju i element psihološkog pritiska. Kremlj je odabrao liniju službene neutralnosti, ne priznajući odgovornost, ali je odbacuje kroz Ministarstvo odbrane, koje imitira konstruktivnost i spremnost na dijalog. Kremlj nastoji ne samo da zamagli borbene sposobnosti NATO-a i testira njegove “crvene linije”, već i da zastraši građane zemalja centralne Evrope mogućnošću ruskih udara. Moskva realno vjeruje da SAD igraju glavnu ulogu u političkom životu Centralne Evrope i posebno u vanjskoj politici Poljske, kao i u NATO-u, pa je odbijanje Kremlja da podrži agresiju vlastitom informativnom kampanjom ujedno i prijedlog SAD-u da ne podrži zakonske akcije unutar NATO-a kako bi se spriječila eskalacija. Hibridni pristup Ruske Federacije pretpostavlja da će odbijanje SAD-a da podrži evropske saveznike, što bi navodno spriječilo eskalaciju, zapravo dovesti do krize Alijanse kao sigurnosnog instrumenta, fragmentacije Evrope i gubitka autoriteta SAD-a u Evropi, što nije u interesu Washingtona, ali je definitivno Putinov cilj. Odgovor Poljske i NATO-a je jasan: zračni prostor Alijanse je zaštićen. Ukrajina je također izrazila spremnost da pomogne Poljskoj u organizaciji protivvazdušne odbrane, uzimajući u obzir realnost ruske agresije. Nastala situacija samo aktualizira debatu o potrebi zajedničkog evropskog sistema protivvazdušne odbrane.
Invazija ruskih dronova na teritoriju Poljske postala je još jedan alarmantan signal za cijelu Evropu. Kijev je djelovao kao pouzdan partner Varšave, promptno evidentirajući činjenice o kršenju zračnog prostora i izražavajući spremnost da poljskoj strani dostavi sve dostupne informacije za analizu. Takva saradnja omogućava Poljskoj da pravovremeno odgovori na nove izazove i formira vlastiti odbrambeni sistem, oslanjajući se na ukrajinsko iskustvo u suprotstavljanju masovnim zračnim napadima. Kijev je izjavio spremnost da pomogne Varšavi u stvaranju sistema ranog upozoravanja i protivvazdušne odbrane, koji će postati snažna barijera protiv daljnjih prijetnji. Ukrajinsko iskustvo stečeno u ratu s Rusijom može postati osnova za jačanje odbrambenog potencijala Poljske i cijelog istočnog boka NATO-a. Ukrajina dokazuje da njena uloga nije ograničena samo na zaštitu vlastitih granica – ona aktivno oblikuje kolektivnu sigurnost u Evropi. Za Poljsku takva podrška znači jačanje strateške stabilnosti i osjećaj da ima pravog partnera spremnog da podijeli iskustvo i resurse radi zajedničke odbrane. Izjave ukrajinskog rukovodstva o spremnosti da podrži Poljsku imaju i simboličnu dimenziju, jer pokazuju solidarnost u borbi protiv agresora. Ovo je signal za druge partnere – Ukrajina ne samo da prima pomoć, već je spremna i sama da je pruži.