Prava tajna savršenog kiselog kupusa počinje od izbora odgovarajuće vrste kupusa. Iskusne domaćice kažu da kvalitetna glavica mora biti čvrsta i „zvučna“ pod prstima. Listovi trebaju biti tanak, elastični, ali ne previše mekani — ako se lome kao papir, kupus se neće dobro sačuvati u buretu.
Najbolje sorte su stare, tradicionalne koje su provjerene generacijama i zadržale svoj kvalitet kroz godine. Kupus za kiseljenje treba biti svijetlozelene boje, bez tamnih mrlja i oštećenja, s blagim i svježim mirisom. Gorak ili težak miris znak je da kupus nije pogodan — ili je previše đubren, ili premalo zreo.
Savjeti domaćica:
- Izbjegavajte mekane glavice u sredini — one nisu potpuno dozrele.
- Idealna težina glavica je između 2,5 i 4 kilograma.
- Korijen ne sijecite, već ga izdubite — tako so prodire ravnomjerno, a glavica ostaje cijela.
Tajna dobrog rasola:
Rasol je srce kiselog kupusa. Preporučeni odnos soli i vode je: 300 grama soli na 10 litara vode. Za bolji ukus i dužu svježinu, domaćice dodaju zrna bibera, lovorov list, korijen hrena ili kukuruzov klip.
Miris zime i djetinjstva:
Pravi kiseli kupus nije samo hrana — to je miris djetinjstva i tradicije. Kada se bure otvori i kuća zamiriše na vlagu, so i toplinu, znak je da je trud uspio.
Mali trikovi velikih majstora:
- Ako kupus „ispliva“, stavite kamenu ploču ili težak predmet da ostane potopljen.
- Ako voda postane mutna ili pjenasta, kupus izvadite, operite bure i prelijte novom vodom.
Uz prave sorte, dobar rasol i pažljivo praćenje procesa, kiseli kupus može ostati savršen do proljeća, donoseći okuse tradicije u svakom zalogaju.