U nastavku donosimo kolumnu Oleksandra Levchenka, bivšeg ambasadora Ukrajine u Bosni i Hercegovini i analitičara međunarodnih odnosa.
Dana 21. oktobra 2025. godine, Kraljevska mornarica rasporedila je razarač Duncan i helikopter Wildcat za 48-satnu misiju pratnje ruskog razarača Vice Admiral Kulakov kroz Lamanš. Ovo je prvi put da britanski ratni brod djeluje pod direktnom komandom NATO-a u takvoj misiji.
Četrdeset osmosatna operacija uključivala je zračnu podršku helikoptera iz 815. eskadrile pomorske avijacije, koji je osiguravao nadzor i kontrolu ruskog broda. Francuske i holandske zračne snage također su učestvovale u pratnji, što dodatno potvrđuje visoku koordinaciju saveznika u okviru sigurnosnih mjera u sjevernoj Evropi.
Ovo je prva misija ove vrste pod direktnom komandom NATO-a, koja demonstrira spremnost Brisela da odgovori na prisustvo ruskih vojnih plovila u strateški važnim vodama za Alijansu. Odgovor NATO-a na prolazak ruskog broda pokazao je da Alijansa prelazi sa praćenja situacije na aktivno odvraćanje Rusije. Brisel šalje jasan signal Moskvi: svaka vojna aktivnost u blizini evropskih obala je pod kontrolom, a pokušaj „testiranja granica dozvoljenog“ naići će na koordiniran odgovor.
Ovaj oblik djelovanja pokazuje promjenu pristupa – NATO prelazi sa simboličkog praćenja situacije na strukturirane, višestepene operacije s jasnom komandom, što znači povećanje efikasnosti i sposobnosti reagovanja na potencijalne prijetnje Kremlja bez odlaganja.
Uključenost nekoliko zemalja odjednom – Velike Britanije, Francuske i Holandije – pokazuje da je kontrola Sjevernog mora i Lamanša sada koordinirana odbrambena politika NATO-a usmjerena na odvraćanje i praćenje ruskih vojnih aktivnosti. Operacija je tako dobila ne samo vojni, već i politički značaj. Ona jača jedinstvo saveznika i pokazuje spremnost NATO-a da brani svoj prostor od potencijalnih prijetnji Ruske Federacije, čak i u periodima bez direktne eskalacije, ali s punom spremnošću za nju.
Ovaj format djelovanja daje jasan signal i saveznicima i protivnicima: Evropa ostaje pod zaštitom zajedničkih sigurnosnih mehanizama, a svaka provokacija Kremlja ili pokušaj stvaranja „sivih zona“ u pomorskoj sigurnosti neće proći nekažnjeno. Događaji oko pratnje ruskog broda dokazali su da NATO nije samo politički savez, već stvarna odbrambena struktura sposobna da djeluje brzo i koordinirano.
Komandni sistem NATO-a, razmjena obavještajnih podataka i interakcija između mornarica različitih zemalja funkcionišu u realnom vremenu, što potvrđuje da će, ako Moskva pokuša testirati vojnu spremnost Zapada, odgovor biti neposredan i koordiniran.
Istovremeno, ruski mediji izvijestili su da je na sastanku Vijeća šefova sigurnosnih i specijalnih službi država članica ZND-a u Samarkandu (Uzbekistan) predsjednik FSB-a Aleksandar Bortnikov izjavio da postoje „pouzdani podaci“ prema kojima su „teroristički napadi i sabotaže“ u Rusiji izvedeni „pod pokroviteljstvom britanskih specijalnih službi“.
Također je optužio specijalne službe država članica NATO-a za napade dronovima na evropske zemlje – implicirajući da su Evropljani „sami sebe napali“. Prema njegovim riječima, ukrajinska operacija „Paukova mreža“ izvedena je „pod nadzorom britanskih obavještajnih službi neposredno prije pregovora ukrajinske i ruske delegacije u Istanbulu“, a London je pružio i „daljnju propagandnu podršku“.
Bortnikov je otišao i dalje, tvrdeći da su instruktori SAS-a i MI6-a učestvovali u planiranju napada dronovima na objekte Kaspijskog konzorcija za naftovod, te da su britanske službe zajedno s ukrajinskim planirale sabotažu plinovoda Turski tok.
Ove izjave savršeno se uklapaju u poznatu matricu ruske propagande – Zapad, prije svega Velika Britanija, prikazuje se kao glavni podstrekač „antiruskih akcija“ Kijeva. Takve teze postaju osnova za nove kampanje dezinformacija kojima se pokušava stvoriti nepovjerenje prema izvještajima o ruskim dronovima, sabotažama ili napadima na infrastrukturu u Evropi.
Bortnikovljeve izjave tipičan su primjer ruske taktike: Moskva sistematski provodi sabotaže, sajber napade, špijunske operacije i propagandne kampanje, a zatim ih pripisuje Zapadu, nastojeći zbuniti javnost i neutralisati stvarne optužbe.
Ova retorika ima i unutrašnju funkciju – Kremlj održava osjećaj stalne prijetnje „agresivnog Zapada“, čime opravdava represiju, militarizaciju društva i nastavak rata pod sloganom „borbe za opstanak“.
U trenutku kada Rusija ima poteškoće na frontu, njeno rukovodstvo pokušava te neuspjehe objasniti „globalnom zavjerom NATO-a“. Moskva time želi prikazati Veliku Britaniju kao agresivnog aktera koji „vuče“ druge saveznike u konfrontaciju s Rusijom.
U međuvremenu, britanski mediji otkrivaju sasvim drugu sliku. The Mail on Sunday izvijestio je da su ruski hakeri ukrali stotine povjerljivih vojnih dokumenata s informacijama o osam baza Kraljevskog ratnog zrakoplovstva i mornarice, uključujući imena i e-adrese zaposlenika Ministarstva odbrane, te da su podaci objavljeni na darknetu.
Prema istom izvoru, ukradeni dokumenti sadrže i podatke o zračnoj bazi Lakenheath u Suffolku, gdje su bazirani američki avioni F-35, te o nuklearnim bojevim glavama koje se, kako se pretpostavlja, tamo čuvaju.
U posljednjih godinu dana zabilježen je rekordan broj hakerskih napada na britanske institucije, uključujući vojne baze, energetske sisteme i medicinske ustanove. Velika Britanija i članice EU odgovaraju zajedničkim djelovanjem u okviru NATO-a, jačajući kibernetičku sigurnost i međunarodnu saradnju.
U oktobru 2025. godine London je uveo nove oštre sankcije protiv ruske nafte, uključujući blokadu 90 kompanija, zabranu uvoza derivata od ruskih sirovina i dodavanje 44 tankera „flote u sjeni“ na listu sankcija.
Velika Britanija, dakle, djeluje sistematski – kombinujući vojne, ekonomske, tehnološke i diplomatske alate. Njena strategija temelji se na principima odvraćanja, solidarnosti sa saveznicima NATO-a i podršci Ukrajini kao ključnom frontu protiv hibridnog ratovanja koje vodi Ruska Federacija.