Njemačka bi uskoro mogla kupovati turske borbene dronove i ulaziti u zajedničke projekte s turskom odbrambenom industrijom, dok Berlin ubrzano pokušava ojačati vlastite vojne kapacitete nakon ruske agresije na Ukrajinu.
Prema pisanju Deutsche Wellea, i njemački zvaničnici i vojni analitičari smatraju da bi saradnja s Ankarom mogla biti obostrano korisna – od modernizacije Bundeswehra do zajedničke proizvodnje i tehnoloških projekata.
Ruska invazija na Ukrajinu dramatično je promijenila sigurnosnu politiku Njemačke. Zemlja koja je decenijama izbjegavala velika ulaganja u odbranu sada ulaže milijarde u modernizaciju svojih kapaciteta, paralelno s vojnom pomoći Kijevu.
Njemačka odbrambena industrija bilježi ogroman rast: dionice kompanije Rheinmetall, koje su prije rata vrijedile 96 eura, danas dostižu oko 1.700 eura – povećanje od čak 1.560 posto.
Ipak, analitičar Çağlar Kurç ističe da rat i dalje otkriva ključni problem – nedovoljnu proizvodnu sposobnost NATO-a, naročito u Evropi. „Zato mnoge zemlje traže načine da prošire kapacitete. U tom kontekstu, saradnja s Turskom postaje logičan korak“, naglašava Kurç.
Turska, druga najveća vojska u NATO-u i jedan od najbrže rastućih odbrambenih sektora na svijetu, nametnula se kao prirodan partner Njemačke. Upravo su o toj temi prošle sedmice razgovarali njemački kancelar Friedrich Merz i turski predsjednik Recep Tayyip Erdoğan, koji je poručio da dvije zemlje treba da „prevaziđu stare prepreke“ i otvore novo poglavlje saradnje.
Njemački ministar vanjskih poslova Johann Wadephul također je naglasio da je partnerstvo s Turskom gotovo neizbježno: „Ako nećemo sarađivati s Turskom, s kim ćemo?“
Visoki zvaničnik njemačke Agencije za nabavku oružja (BAAINBw) rekao je da globalne krize ograničavaju broj pouzdanih partnera. „Sa situacijom u Ukrajini i rastućim tenzijama s Kinom, svijet se iznenada drastično suzio. Turska, uprkos razlikama, ostaje izuzetno jak vojni partner“, kazao je on.
Stručnjak za njemačku odbrambenu industriju Benedikt Meng dodaje da Turska ima strateški značaj u regionima poput Bliskog istoka i Kavkaza te da bi dublja saradnja s Ankarom bila „nesumnjiva prednost za Njemačku“.
Četiri turske kompanije – Baykar, Aselsan, TAI i Roketsan – već se nalaze među 100 najvećih odbrambenih firmi na svijetu, što dodatno potvrđuje njenu poziciju.
Dio saradnje već je u praksi: turska kompanija Repkon od 2027. godine u Njemačkoj će proizvoditi 155-milimetarske artiljerijske granate, kompatibilne sa NATO haubicama koje se koriste i u Ukrajini.
Iako neki to nazivaju „transferom tehnologije“, analitičari upozoravaju da je ta formulacija pretjerana. Kurç smatra da je važnije to što Turska donosi kapacitete i fleksibilnost koje evropska industrija trenutno nema.
Njemačko-turski odnosi su prethodnih godina bili opterećeni brojnim krizama – od turskih vojnih operacija u Siriji, u kojima su korišteni njemački tenkovi, do povlačenja njemačkih trupa s NATO baze u İncirliku 2017. godine.
Ipak, kako kaže visoki njemački birokrat: „Turska svakako treba unaprijediti demokratske procese, ali realnost je da nemamo mnogo drugih opcija. Čak i Sjedinjene Države imaju svoje probleme, pa im ipak kupujemo oružje.“
Najzanimljivije pitanje koje se sada postavlja u Berlinu jeste – hoće li Njemačka kupiti turske borbene dronove?
Prema analizi njemačke strateške jedinice BAKS, turski Bayraktari imali su presudnu ulogu u ratovima u Nagorno-Karabahu, a njihova efikasnost potvrđena je i u Ukrajini, Poljskoj i Rumuniji.
„Njemačka bi svakako trebala detaljno proučiti turske dronove“, izjavio je visoki zvaničnik Bundeswehra. „Turska je u ovom segmentu daleko ispred mnogih evropskih zemalja.“
Meng dodaje da Turska posjeduje „impresivan nivo znanja“, te podsjeća da saradnja već postoji – u Bayraktar TB2 dronovima koriste se senzori njemačke firme Hensoldt.
Turska i Italija su nedavno osnovale i zajedničku kompaniju LBA Systems, posvećenu razvoju naprednih bespilotnih letjelica, što dodatno otvara prostor za evropsko-turske projekte.
Evropska komisija trenutno razmatra turski zahtjev za pristupanje SAFE programu, novoj evropskoj platformi za zajedničku proizvodnju oružja. Ako Grčka povuče svoje rezerve, Ankara bi mogla postati formalni dio evropske sigurnosne arhitekture.
Njemačko-turska odbrambena saradnja ulazi u novu fazu. Geopolitičke okolnosti natjerale su Berlin da potraži realne i pouzdane partnere, a Ankara se pokazuje kao jedan od rijetkih koji mogu ponuditi i tehnologiju i kapacitete.
Hoće li Bundeswehr zaista kupiti turske dronove, ostaje da se vidi – ali jedno je sigurno: Turska se nametnula kao nezaobilazan akter u budućnosti evropske sigurnosti.