Ruska Federacija izvela je u noći 25. novembra jedan od najintenzivnijih zračnih napada na Ukrajinu od početka invazije, koristeći kombinaciju dronova, balističkih, aerobalističkih i krstarećih raketa. Udar je bio fokusiran na civilnu infrastrukturu Kijeva, Odeske i Zaporiške oblasti, uz veliki broj poginulih i ranjenih.
Bivši ukrajinski ambasador u BiH i Hrvatskoj, Oleksandr Levchenko, za “Face.ba” piše o situaciji u Ukrajini, prenoseći aktuelna dešavanja koja su potaknuta ruskom agresijom na Ukrajini.
Najveći koordinisani napad dronovima i raketama
Tokom napada korišteno je 486 zračnih ciljeva, među kojima 464 Shahed jurišna drona, krstareće i balističke rakete Iskander, aerobalistički projektili Kinžal i rakete Kalibr. Ukrajinska PVO uspjela je oboriti 14 od 22 ispaljene rakete i 438 dronova.
Prema navodima Levchenka, napadi su bili usmjereni isključivo na civilne ciljeve, uključujući stambene objekte, energetsku i lučku infrastrukturu.
“Kremlj vodi rat uništenja, ne borbu za teritorij”
Levchenko podsjeća da se masovni udar dogodio upravo tokom međunarodnih rasprava o ruskom prijedlogu od “28 tačaka” za mirovni plan. On ističe:
“Moskva pokazuje spremnost za dijalog, ali paralelno nastavlja raketne i napade dronovima na Ukrajinu. Takva dvostruka strategija pokazuje da Kremlj “mirovne inicijative” smatra alatom pritiska, a ne iskrenim načinom okončanja rata. S jedne strane, Ruska Federacija pokušava nametnuti povoljne za sebe uslove Ukrajini i Zapadu, a s druge strane, raketnim napadima podiže humanitarne uloge za Ukrajince. Granatiranje Kijeva je ciljani alat za vršenje pritiska na ukrajinske vlasti tokom rasprave o mirovnim parametrima. Dok diplomate raspravljaju o tačkama o statusu teritorija, sigurnosti i garancijama, Rusija stvara dodatnu pozadinu – eksplozije, požare, nestanke struje i grijanja u glavnom gradu.”
“Na taj način, Kremlj pokušava prisiliti Kijev da se ne samo bavi s papirnim uslovima, već i sa stvarnim rizikom od novih žrtava među civilima u slučaju odbijanja prihvatanja ruskih zahtjeva. Za zapadne političare, ovaj udarac je test otpornosti i dosljednosti. Ako se nakon sljedećeg granatiranja nastavi retorika o „potrebi za kompromisom“ na štetu Ukrajine, Moskva zaključuje da njen pritisak djeluje.”
Levchenko dodaje da ovakvi napadi predstavljaju i test za zapadne države, ako nakon novog talasa granatiranja nastave govoriti o kompromisu na štetu Ukrajine, Moskva to vidi kao potvrdu da njezina taktika funkcioniše.
Rizici za Evropu
Udar na Kijev, upozorava Levchenko, stvara domino-efekte daleko izvan Ukrajine — od mogućih novih migracijskih valova do udara na evropske sigurnosne sisteme.
Hibridni rat Moskve: migracije, droga i destabilizacija
Levchenko prenosi i izjave generala Mikaela Klassona, načelnika Generalštaba Švedske, koji je u intervjuu za The Financial Times upozorio na drastično širenje ruskog hibridnog ratovanja.
Klasson tvrdi da Rusija upravlja ilegalnim migracijskim rutama i krijumčarenjem narkotika iz Sjeverne Afrike ka Evropi, koristeći to kao sredstvo destabilizacije NATO zemalja.
„Ponuda droge, migranata i kriminalnih aktivnosti širi se vrlo brzo po Evropi i NATO teritoriji.“
Podaci Frontexa pokazuju da je broj ilegalnih migranata preko mediteranskih ruta u 2025. porastao za 1,5 puta, dok je ruta iz Libije narasla za 50%.
Gvinejski zaliv ostaje centralna tačka za krijumčarenje kokaina iz Južne Amerike, a francuska mornarica je ove godine zaplijenila 54 tone narkotika.
Levchenko zaključuje da je cilj Moskve slabljenje evropske stabilnosti i smanjenje sposobnosti Zapada da podrži Ukrajinu
“Cilj Rusije u ovom kontekstu je destabilizacija Evrope i slabljenje njene sposobnosti da podrži Ukrajinu. Kontrola Moskve nad ilegalnim migracijskim rutama kroz Sjevernu Afriku pokušaj je iskorištavanja geografskih i društvenih ranjivosti Evrope. Takva strategija omogućava Rusiji da utiče na unutrašnju politiku evropskih zemalja, gdje pitanje migracija često postaje predmet intenzivne debate. U prošlosti je Moskva koristila faktor migracije kao instrument hibridnog pritiska, koristeći migrantske tokove sa Bliskog istoka za destabilizaciju zemalja EU.”
“Takve akcije su stvorile humanitarne krize na granicama, izazvale političke sporove unutar evropskih društava i povećale polarizaciju. To je prisililo evropske vlade da troše više resursa na domaće probleme i smanjilo njihovu spremnost da odgovore na ruske akcije na Bliskom istoku i u Ukrajini. Korištenje trgovine drogom kao alata za hibridno spašavanje ima dvostruki učinak: potkopava sigurnost društava i istovremeno stvara kriminalne mreže koje se mogu koristiti u političke ili obavještajne svrhe. Kombinacija migracijskog pritiska, sabotaže, specijalnih operacija i napada na kritičnu infrastrukturu s manipulacijom informacijama stvara složenu prijetnju. To znači da Rusija istovremeno djeluje u fizičkoj i digitalnoj dimenziji, iskorištavajući sve ranjivosti. Ovakav pristup čini hibridno spašavanje posebno opasnim jer nema jasne granice i može se manifestovati u različitim oblastima života.”
Rusko širenje u Africi: Mali postaje nova baza Kremlja
Prema analitičkim izvještajima koje prenosi Levchenko, Rusija je iskoristila krizu s gorivom u Maliju kako bi se duboko integrirala u sigurnosnu infrastrukturu te zemlje.
“Afrički korpus” preuzeo je kontrolu nad:
- ključnim logističkim koridorima,
- zajedničkim operacijama s malijskom vojskom,
- pristupom obavještajnim podacima.
Ovim potezom Rusija potiskuje američke sigurnosne programe i jača svoj politički i vojni utjecaj u Sahelu.
Levchenko naglašava da Moskva koristi Mali kao platformu za širenje svoje mreže u cijeloj regiji, dok SAD gube i partnerske mehanizme i stratešku poziciju koju su gradile decenijama.
Malijska vlada, sve otvorenija prema Moskvi, sada svoje izjave temelji na “važnosti ruske pomoći”, što direktno suprotstavlja zemlju interesima Sjedinjenih Država.