Brza tranzcija koja se završava šutem za tri poena (čak i kad se ima tri igrača viška u napadu), velika borbenost za svaku loptu, agresivna odbrana na ivici faula.
Ovim bu ukratko mogla da se opiše australijska filozofija košarke koja je dugo vremena bila glavni pravac, i koja je umijela da da rezultata.
Šta drugo očekivati kada vam je nacionalni sport broj jedan ragbi, a kada su vam prve komšije Novozelanđani.
Upravo su “kiviji” redovne mušterije “Bumersa” (nadimak Australije izveden od mužjaka jedne vrste kengura) na prvenstvima Okeanije.
Čak 19 zlata u prvenstvu koje se sastojalo uvijek od dvije reprezentacije. Samo 2001. Godine i 2009. Australijanci su izgubili duel od “Tall blacksa”.
“Bumersi” okupljaju reprezentaciju prvi put zbog OI u Melburnu 1956. godine. U vrlo komplikovanom sistemu, uspjevaju da u borbi za donji dio kostura dobiju timove Singapura i Tajlanda, da bi na kraju završili kao 12.
Kako se omladina zainteresovala za novi sport, a i kako ne mogu svi na ragbi, kriket i australijski fudbal (vrsta popularnog sporta koja se igra samo u Australiji, donekle slična irskom fudbalu), Australijanci se vraćaju na OI već 1964. godine u Tokiju.
Australijanci dobijaju Peru, pa onda poprilično su namučili Jugoslaviju, izgubivši na kraju samo 4 poena razlike, zatim dobijaju tim Južne Koreje, da bi na kraju tijesno izgubili od Urugvaja i Brazila.
U bici za 9 mjesto pobjeđuju prvo Meksiko a onda reprezentaciju domaćina Japana.
Na tom prvenstvu značajnu ulogu odigrao je talentovan fudbaler, i momak kome su predviđali obećavajuću karijeru u inžinjerstvu Lindzi Gejz. Gejz će odigrati i Svjetsko prvenstvo u Jugoslaviji, gdje će “Bumersi” uspjeti da zabilježe prvu pobjedu protiv Egipta, ali ništa više od toga.
Iako je bio solidan bek šuter, zapravo prva košarkaška zvijezda iz “A land down under-a” (asocijacija na Australiju iz čuvenog hita australjske grupe “Men at Work- A down under”), ali ono što će da uradi kao trener i kao generalni menadžer reprezentacije u popularizaciji košarke nemjerljivo je sa bilo kojim uspjehom.
Odmah nakon Mundobasketa u Jugoslaviji 1970. godine, Lindzi postaje trener Melburn Tajgersa, klub koji će voditi punih 35 godina. Samo godinu dana kasnije preuzima paralelno i reprezentaciju Australije.
Gejz void ekipu na OI 72. u Minhenu, kao i na 76. u Montrealu. Australijanci na tim turnirima ne služe više za nabijanje razlike protivnika, već postaju jako nezgodan protivnik.
Češoslovačka koja je tada dominirala evropskom košarkom dobila je samo poen prednosti, najveća južnoamerička sila Brazil je savladana bez puno problema.
Australija je tada imala fenomenalnog šutera Eda Palubiniskasa koji je u Montrealu postavio i rekord sa navjiše datih poena na olimpijskom turniru 269, dok ga nije oborio Oskar Šmit 1988. u Seulu.
Palubiniskas je bio prvi “Ozi” koji je draftovan u NBA ligu, ali nije nikad tamo zaigrao.
U penziji je napravio svoju košarku akademiju koja je igrače prevashodno učila popravljanju šuta. Među polaznicima su mu bili i Šakil O’Nil, Dvajt Hauard i Brendon Bas.
Vrhunac te generacije desio se na Filipinima 1978. godine kada “Bumersi” iz dosta teške grupe uspijevaju da prođu dalje. Nakon nesrećnog poraza na otvaranju od reprezentacije SAD-a, Australijanci dobijaju Dominikansku Republiku i Čehoslovačku.
U drugoj rundi ostaće zabilježeno da je ekipa koja je osvojila zlato, i koja je bila u sastavu Kićanović, Dalipagić, Ćosić Jugoslavije, se poprilično namučila sa “Bumersima” dobivši ih samo 105:101.
Australijanci osvajaju sedmo mjesto na kraju, što je najbolji uspjeh reprezentacije do tada. Već na idućem prvenstvu završavaju peti.
Na OI 1984. u Los Anđelesu Lindzi Gejz poziva u reprezentaciju svog 19-godišnjeg sina Endrjua.
Gejz Junior će postati jedna od najboljih košarkaša Australije svih vremena, ime čije će protivnici da cijene svuda u svijetu, čovjek koji će da vodi Australiju kao igrač na pet OI, i ubjedljivo najbolji igrač NBL-a ikada.
Tokom 22 sezone Endju Gejz će u prosjeku karijereje ubacivati 31 poen, 5 skokova, 6 asistecnija i 2 ukradene lopte po utakmici.
Stići će da u međuvremenu obuče dres italiajnskih Udina (i tu da daje 30 poena po utakmici), ali i da ga kao super veterana uzmu San Antonio Sparsi 1999. godine sa kojima će da osvoji NBA prsten te sezone.
Prvi u poenima, asistencijama, trojkama, pogođenim slobodnim bacanjima, drugi po broju nastupa i treći po ukradenim loptama u istoriji NBL lige.
Njemu će u reprezentaciji pomoć pružati trostruki NBA šampion sa Džordanovim Bulsima Luk Longli i Šej Hil, košarkaš koji je aktivno igrao košarku do 46. godine života.
Nošeni tom generacijom Australijanci će čak tri puta završiti kao četvrti na OI (1988. 1996. 2000.)
U novoj generaciji nakon ove slavne, istakao se centar Endrju Bogut, prvi Ozi koji je biran kao prvi pik na NBA draftu 2005. godine, i košarkaš koji će osvojiti NBA ligu sa Golden Stejt Voriorsima.
Australijska liga je sve jača i jača, brojni igrači, čak i američki odluče umejsto koledža da igraju preko okeana, kako bi se pripremili za NBA draft.
Australije ima sve više i više igrača u NBA ligi, a neki od njih su baš velike zvijezde. Ostaje žal za povlačenjem Bena Simonsa, košarkaša Filadelfije, koji je takođe bio prvi pik na draftu 2016. godine, i koji atipično nema šut za tri poena (bukvalno čovjek u karijeri nije šutnuo do sada za tri poena).
Od 2017. Godine Australija se takmiči na Azijskom prvenstvu, i svoj premijerni nastup krunisali su odmah zlatnom medaljom.
Prva zvijezda tima: Džo Ingls
Košarkaš koji izgledom i držanjem nikad ne bi ostavio utisak košarkaške zvijezde, a on to svakako jeste. Jedan od onih bitnih igrača na obije strane terena, ali pogotovo u napadu gdje igra sjajno pogotovo kad treba da se digne za tri poena.
Igrač koji je bio odličan u Evropi, gdje je sa Makabijem osvojio Evroligu, da bi poslije postao neizostavan član prve petorke talentovanog tima Jute Džez.
Prednost
Na pripremnoj utakmici najbolje je to na svojim leđima osjetili Amerikanci, koje su “Bumersi” šokirali. Ma koliko se čini da je Endrju Bogut veteran, kad obuče zeleno-žuti dres dobije potpuno neku novu dimenziju. Protiv njega i Bejnsa se neće puno centara na prvenstvu naigrati.
Njihovo iskustvo će da odlično popunjavaju mladi i poletni košarkaši koji su igrali u ABA ligi. Džok Lendejl koji je nastupao u Partizanu, i koji će dogodine nastupati za Žalgiris, kao Džona Bolden bivši igrač FMP-a i Makabija, koji sada nastupa za Filadelfiju.
Mils, Delavedova i Ingls predstavljaju opasnost spolja, pogotovo u šutu za 3 poena, ali ne treba zanemariti ni koliko znaju da budu “dosadni” u odbrani.
Mane
Znaju po malo tokom utakmice, pogotovo one gdje im protivnik spusti tempo da ostanu bez daha. Ostaje veliki žal za otkazivanjem Bena Simonsa, kojeg je najvjerovatnije od reprezentacije odvukao menadžer Rič Pol (trenutno najomraženija ličnost u NBA krugovima vlasnika klubova, poznat po tome što je menadžer LeBronu Džejmsu).
I bez Simonsa Australijanci su opasni, pa tako nacija očekuje da se konačno uzme neka medalja sa velikog takmičenja.