Iako su u gotovo svim drugim sportovima predstavljali silu, košarka je dugo bila rana za populaciju koja svakom sportu prilazi temeljno.
To im je dalo rezultata u fudbalu, rukometu, hokeju, odbojci. Jedino su vitrine u Hagenu (grad u kome je smješten košarkaški savez) skupljale paučinu.
Zemlja koja je podijeljna nakon Drugog svjetskog rata na Zapadnu Njemački i Istočnu Njemačku, podjednako nije mogla do ozbiljnijeg rezultata u košarci.
Na evropskim prvenstvima služili su za nabijanje razlike i gotovo uvijek na samom dnu tabele.
Mundobasket su čekali do 1986. godine, a na OI su nastupili 1972. godine (kao organizatori ZNJ) i 1984. godine u Los Anđelesu (splet srećnih okolnosti jer su igre bojkotovale reprezentacije bliske Sovjetskom savezu).
Upravo te 1972. godine Njemci imaju neke igrače koji bi mogli da se smatraju počecima modernih košarkaša, i onih koji su udarili trasu kasnijim generacijama.
Prvi je Holger Gešvinder. Plejmejer iz Bad Nauhajma će pored svojeg igračkog umijeća ostati upamćen ipak po svom dobrom oku za mlade i perspektivne igrače. Gešvinder je „glavni i odgovorni krivac“ za karijeru Dirka Novickog.
Ipak što se igračkog dijela tiče, Gešvinder će ostati upamćen po saradnji sa Norbertom Timom, centrom Leverkuzena, i jednim od pionira igrača koji su igrali i van Njemačke. Momak iz Dortmunda visok 205 cm igrao je za Real Madrid dvije sezone.
Njemačka će nakon OI u Minhenu da bukvalno „nestane“ sa scene, i 10 godina neće imati nastupa ni na jednom prvenstvu.
Talentovani igrači su zato masovno počeli da idu u SAD, ne bi li tamo dobili šansu na nekom od koledža. Takva situacija početkom 80-ih daje super talentovanu generaciju.
Podmlađenu reprezentaciju Njemaca predvodiće 213 cm visoki Kristijan Velp sa univerziteta Vašington, 218 cm visoki košarkaš univeziteta Indijana Uve Blab i najtalentovaniji košarkaš generacije 208 cm visoko krilo iz Leverkuzena, koje je nastupalo za Vašington, Detlef Šremf.
Na OI u Los Anđelesu 1984. godine mlada ekipa je predstavljala pravo osvježenje, prošli su čak u četvrtfinale ali ih je tamo sačekala ekipa SAD.
Tadašnji tim Amerike predvodili su Kris Malin, Patrik Juing, Alvin Robertson i najveće ime svakako Majkl Džordan.
Šremf i ekipa su pružili strašan otpor domaćinima, i zapravo to je jedina utakmica u kojoj tim SAD nije dominirao. Na kraju 78:67 za domaćina.
Njemci su na krilima tog nastupa, već naredne organizovali Evropsko prvenstvo. Završavaju kao drugi u grupi B, i u četvrtfinalu se našli sa Španijom.
Sjajna individualna partija krila Barselone San Epifanija, koji je dao 36 poena, srušila je Njemačke snove o polufinalu i borbi za medalju.
Ipak Njemci su pobjedili u kvalifikacijama od 5. do 8. mjesta pobjedivši SFRJ Dražena Petrovića kao i Francusku.
Detlf je završio u idealnoj petorci turnira.
Šremf i Blab su odlučili da izađu na draft 1985. godine. Oba igrača su birana sa visokih pozicija u prvoj rundi drafta od strane Dalas Maveriksa (ima neka tajna veza Dalasa i njemačkih košarkaša). Blab je imao karijeru epizodiste, dok je Šremf imao sjajnu karijeru koja je otvorila vrata mnogim evropskim košarkašima kasnije. Svakako najviše se pamte njegove partije u dresu Sijetl Super Soniksa.
Interesanto ispod njega pet mejsta na draftu izabran je Karl Meloun.
Draft je značio automatski da Njemačka ostaje bez dva talentovana igrača.
Situacija se pogoršala kada je Kristijan Velp 1987. godine izašao na draft.
Ipak na sreću njemačke nacije, nakon tri godine se vraća u Evropu, gdje je izgradio karijeru odličnog evropsksog košarkaša.
Nakon dobrog nastupa u Barseloni 1992., sada već ujedinjena Njemačka dobija ponovo organizaciju evropskog prvenstva.
Na klupi se nalazio srpski stručnjak Svetislav Pešić koji je bio jedan od tvoraca jednog od najjačih timova SFRJ.
Njemačka gubi prvi meč od Estonije, pa dobija dva naredna i prolazi dalje. Zatim gube od Francuske, pa od Hrvatske da bi na kraju pobjedili Tursku za prolazak u elminacionu fazu kroz „foto finiš“.
Tu slijede tri meča za infarkt. Prvo pobjeđuju Španiju dva poena prednosti, pa Grčku sa tri, da bi na kraju dobili Ruse u finalu samo poen prednosti, za prvu medalju na nekom velikom takmičenju.
Kristijan Velp je bio glavni nosilac igre, na kraju je proglašen i za MVP-a turnira, a u reprezentaciju je ubačen i Henrik Rodl, sadašnji selektor Njemačke.
Njemci su se stabilizovali onda jedno vrijeme, ali je sistematizacija reprezentacije napravljena. Tada je već počela velika akcija Olimpijskog komiteta, da bez obzira koje porijeklo vučete ako živite i radite u Njemačkoj treba da se osjećate kao njemački državljanin.
To će da se prvo osjeti upravo na košarkašku reprezentaciju, za koju su kasnijih godina nastupali, Srbi, Hrvati, Nigerijci, Amerikanci, Poljaci….
Najbolji period njemačke košarke uslijedio je pronalaskom Dirka Novickog.
Holger Gešvinder na jednom turniru mlađih kategorija, primjetio je visokog momka, ne baš sjajne motoristike, malo čudnog šuta, ali dosta preciznog. Pogotovo sa distance, što je za njegovu visinu bilo fantastično.
Klinac koga je Holger primjetio je košarkaš koji će u godinama koje slijede postati najbolji evropski košarkaš svih vremena (da praštaju svi velikani i sa ovih prostora i iz SSSR-a i Španije i Francuske).
Odnos Gešvindera i Novickog je nešto o čemu će jednog dana sigurno film da se snimi. Holger postaje neka vrsta drugog oca Dirku, mentor u košarci ali i van nje. Čitav pristup njegov bio je nekonvencionalan, a pored košarke podrazumijevao je jake fizičke treninge, kampovanje na koje bi znali da pođu bez hrane (šta uloviš to jedeš), pecanje, kuglanje, stoni tenis.
Novicki je otišao u Dalas, i tamo postao najbolji igrač u istoriji franšize, zuslužan za titulu prvaka NBA lige. Sa svojih 31.560 poena nalazi se na 6. mjestu liste najboljih stijelaca svih vremena NBA lige, ostavivši iza sebe veličini poput Vilta Čemberlena, Šakil O'Nila, Hakima Olajdžuvona, Tima Dankana.
Novicki je nekada i sam nosio cijelu reprezentaciju i gurao kad je izgledalo da je sve izgubljeno.
Na EP 2001. godine Turci sa zvukom sirene pogađaju trojku sa kojom su izborili produžetke u polufinalu protiv Njemaca koje su kasnije dobili.
U Indijanopolisu 2002. godine pružaju najbolju igru na svjetskim prvenstvima do sada. Nakon grupnih faza, prvo je izbačena Španija, pa su nesrećno izguibili polufinale od Argentine (vodili na kraju 3. četvrtine, ali Novicki nije imao života da se sam nosi sa jednim od najboljih timova tog perioda). Za treće mjesto ipak nisu dozvolili iznenađenje Novom Zelandu.
Poseban žal ostaje za Beogradom 2005. kada su izbacili redom, Tursku, Sloveniju, Španiju da bi ih u finalu zaustavili Grci.
Novicki je posljednje prvenstvo odigrao 2011. godine, i od tada nije nastupao za tim „Die Mannschaft-a” (bukvalan prevod “Tim”).
Njemci su nakon par godina lutanja ponovo napravili dobar tim u kojem su glavna snaga igrači iz NBA lige.
Koliko su ozbiljni najolje govori podatak da su dva puta pobjedili tim Srbije u kvalifikacijama za Kinu.
Prva zvijezda tima: Denis Šreder
Eksplozivni plej Oklahome kome je otac Njemac, a majka iz Gambije.
Gotovo da je prestao košarkom da se bavi, jer je želio da postane pro skejter, ali ga je tada pod svoje uzeo bivši reprezentativac Ademola Okuladža.
U ekipi Atlante brzo se izborio za mjesto startnog pleja, gdje je znao da ima sezonu i sa skoro 20 poena po meču.
Trejdom u OKC, smanjeni su mu bili minuti, plus je igrao u sjenci Rasela Vestbruka.
Ipak dobro je iskoristio svaku priliku. Potencijalno jedan od kandidata za prvog strijelca turnira.
Prednosti
Njemci imaju sjajnu dubinu tima.
Danijel Tajs, Maks Kleber, Johanes Fojtman (novi igrač CSKA Moskve), Danilo Bartel predstavljaju respektabilnu centarsku liniju.
Spolja Šreder, Paul Cipser, iskusni Robin Benzing, Maodo Lo, Nils Gifaj…Svaka pozicija je popunjena dobro. Raduju i prve pripremne utakmice po kojima se vidi da je tim dobro uigran kao i da ima karakter da se vrati u meč kad gubi.
Mane
Trenuci smirenosti u mečevima protiv ekipa sa kojima može biti egal, biće od krucijalnog značaja za Njemce, prije svih glavnog igrača Šredera.
Mada pored Francuske, teško da postoji scenario u kojem mogu da budu poraženi od Jordana i Dominikanske Republike.