Sjedinjene Američke Države uvjerljivo su najveći proizvođač nafte na svijetu, ali riječ je o lakoj sirovoj nafti (light crude), što znači da Amerika i dalje u potpunosti zavisi od trgovine kako bi zadovoljila svoje potrebe za teškom naftom. Upravo to SAD dovodi do Venezuele.
Donald Trump izjavio je da će SAD „voditi“ Venezuelu dok se ne dogodi tranzicija te iskoristiti njene ogromne rezerve nafte za prodaju drugim državama.
Govoreći novinarima nekoliko sati nakon što su Nicolas Maduro i njegova supruga zarobljeni, Trump je naveo da će „veoma velike“ američke naftne kompanije potrošiti milijarde dolara kako bi popravile „teško uništenu infrastrukturu“ u ovoj južnoameričkoj zemlji.
Venezuela ima najveće dokazane rezerve nafte na svijetu, a predsjednik SAD-a tvrdio je da američka okupacija „neće koštati ni penija“, jer će troškovi biti nadoknađeni iz „novca koji izlazi iz zemlje“. Trenutno samo jedna američka energetska kompanija, Chevron, nastavlja poslovati u Venezueli.
Kakva je situacija trenutno?
Trenutno je na snazi potpuni američki embargo na svu venecuelansku naftu.
Iako Trump želi da „nafta ponovo poteče“, analitičari upozoravaju da nedostatak infrastrukture i investicija znači da bi ostvarenje ove ambicije moglo potrajati godinama.
„Još uvijek postoji mnogo pitanja na koja treba odgovoriti kada je riječ o stanju naftne industrije Venezuele, ali jasno je da će biti potrebne desetine milijardi dolara kako bi se ta industrija oporavila“, rekao je Peter McNally iz kompanije Third Bridge za Sky News.
Uprkos logističkim preprekama, Trump se zakleo da će „vratiti naftu koju smo, iskreno, trebali uzeti nazad mnogo ranije“.
Glasnogovornik Chevrona izjavio je da kompanija „ostaje fokusirana na sigurnost i dobrobit svojih zaposlenika, kao i na integritet svoje imovine“, te da nastavlja poslovanje „u potpunosti u skladu sa svim relevantnim zakonima i propisima“.
Drugi američki naftni gigant, ConocoPhillips, saopćio je da „prati dešavanja u Venezueli i njihove potencijalne implikacije na globalnu opskrbu energijom i stabilnost“.
„Bilo bi preuranjeno spekulisati o bilo kakvim budućim poslovnim aktivnostima ili investicijama“, dodao je glasnogovornik kompanije.
Ostali lideri industrije, uključujući ExxonMobil, Shell, BP, TotalEnergies i Saudi Aramco, zasad nisu javno iznijeli svoje stavove.
Zašto Trump želi pristup venecuelanskoj nafti?
Sjedinjene Američke Države jesu najveći proizvođač nafte na svijetu, ali proizvode uglavnom laku sirovu naftu, za razliku od teške sirovine potrebne za rad većine američkih rafinerija.
Drugim riječima, ukoliko SAD želi nastaviti snabdijevati svoje tržište benzinom, potrebna mu je teška, gusta sirova nafta, jer je većina rafinerija prilagođena upravo toj vrsti. Budući da modernizacija rafinerija košta desetine milijardi dolara, takvi zahvati se zasad ne planiraju.
Rezultat toga je da, uprkos činjenici da SAD proizvodi više sirove nafte nego što joj je teorijski potrebno, i dalje u potpunosti zavisi od uvoza teške nafte.
Većina američke sirove nafte izvozi se u inostranstvo, dok SAD uvozi više od šest hiljada barela nafte dnevno kako bi snabdijevala rafinerije u Teksasu i Louisiani sirovinom koju mogu preraditi.
Sve to ponovo usmjerava pažnju na Venezuelu, koja se, uz Kanadu i Rusiju, nalazi iznad najvećih svjetskih rezervi teške nafte. Prema podacima Instituta za energiju, Venezuela raspolaže s oko sedamnaest posto globalnih rezervi nafte, što je ekvivalent od približno 303 milijarde barela.
Iako je tokom 1970-ih proizvodila do 3,5 miliona barela dnevno, proizvodnja je prošle godine pala na prosjek od svega 1,1 milion barela dnevno, što čini oko jedan posto svjetske proizvodnje.
Sjedinjene Američke Države nekada su bile glavni kupac venecuelanske nafte, ali nakon uvođenja sankcija, Kina je postala njeno glavno izvozno tržište. Korupcija i nedovoljno finansiranje dijelom objašnjavaju zašto Venezuela nije uspjela iskoristiti svoje resurse na način na koji su to učinile zaljevske zemlje poput Saudijske Arabije.
Iako su neke zapadne naftne kompanije ostale prisutne u zemlji, sankcije su spriječile Venezuelu da privuče nove investicije i nabavi potrebnu opremu.
Njene rezerve uglavnom se sastoje od teške nafte iz pojasa Orinoko u centralnoj Venezueli, što proizvodnju čini skupom, ali tehnički relativno jednostavnom, prema podacima Američkog ministarstva energetike.