Delcy Rodriguez, pravnica i diplomatkinja bliska Nikolásu Maduru, preuzela je dužnost vršiteljice dužnosti predsjednice Venezuele usred političke krize.
Kao njegova dugogodišnja potpredsjednica i članica užeg kruga, poznata je po otvorenoj lojalnosti Maduru, ali je svijetu sada poznata i po nedavnim porukama spremnosti na razgovore sa SAD-om.
U političkom vrhu Venezuele, Delcy Rodriguez godinama važi za jednu od najodanijih saradnica Nicolása Madura, često prisutnu na javnim događajima uz predsjednika i njegovu suprugu.
Pravnica i diplomatkinja po obrazovanju, obnašala je više visokih funkcija u različitim fazama Madurove vlasti, pa je kao potpredsjednica bila dio njegovog najužeg kruga. Također se smatra jednom od najjačih političkih figura u Venecueli, koja ima praktičan pristup i trudi se izgraditi dobre odnose s privatnim sektorom.
Tokom nekoliko decenija bavljenja politikom, ova 56-godišnja političarka je stekla značajan uticaj, kao i nadimak “Carica”. No Maduro ju je zvao “Tigricom” zbog načina na koji je snažno branila njegovu socijalističku politiku.
U trenutku Madurove otmice, ona je bila potpredsjednica države, ali i ministrica finansija i ministrica za naftu. Prije tog mandata bila je ministrica vanjskih poslova, kao i ministrica komunikacija.
Njen brat Jorge Rodriguez je predsjednik Nacionalne skupštine Venezuele i njih dvoje blisko sarađuju. Brat i sestra Rodriguez su, inače, djeca ljevičarskog gerilskog borca Jorgea Antonija Rodrigueza, koji je osnovao revolucionarnu Socijalističku ligu i uhapšen je 1976. godine zbog navodne umiješanosti u otmicu američkog biznismena. Umro je u policijskom pritvoru zbog, kako tvrdi njegova porodica, mučenja, a Maduro ga je hvalio kao heroja venecuelanske ljevice.
Delcy, advokatica specijalizirana za radno pravo, provela je devet godina u Francuskoj i Engleskoj na postdiplomskim studijama. Učestvuje u takmičenjima u stonom tenisu sa svojim bratom, što često dijele na društvenim mrežama. U javnim nastupima često je viđamo kako nosi luksuznu odjeću.
Kao potpredsjednica, nakon godina hiperinflacije usred američkih sankcija, implementirala je kontroverzne politike, uključujući smanjenje javne potrošnje, ograničavanje kredita i fiksni kurs dolar-bolivar, što je pomoglo u smanjenju trocifrene inflacije.
Prošle godine je uspjela održati proizvodnju nafte na prosječno oko 1,1 milion barela dnevno, a njena uloga ju je dovela u bliski kontakt sa stranim naftnim kompanijama poput američkog Chevrona.
Ponekad je lideri industrije opisuju kao “radoholičarku”. Ona prisustvuje mnogim događajima privatnog sektora, nešto što su drugi javni zvaničnici godinama zanemarivali. Ona je venecuelanska zvaničnica koja najčešće putuje u Kinu, Rusiju i Tursku, koji su saveznici Venezuele.
Od lojalnosti Maduru do saradnje sa SAD-om
Rodriguez je u javnim nastupima više puta naglašavala da Madura smatra “jedinim predsjednikom” zemlje, istovremeno zahtijevajući njegovo puštanje na slobodu kada se našao pod pritiskom i ograničenjima. Takvi nastupi učvrstili su njen imidž osobe bezrezervno lojalne predsjedniku i vladajućoj strukturi.
Istovremeno, njeno djelovanje na međunarodnoj sceni povremeno odudara od oštre retorike Caracasa.
Bivši američki predsjednik Donald Trump izjavio je da je državni sekretar SAD, Marco Rubio, vodio razgovore s Rodriguez, tokom kojih je, prema njegovim riječima, izrazila spremnost da učini “sve što Sjedinjene Američke Države zatraže”. To je bilo u suprotnosti s njenim ranijim javnim porukama u kojima je odbacivala mogućnost da Venezuela postane “kolonija nekog carstva”.
Na svom prvom zasjedanju Vlade nakon preuzimanja funkcije vršiteljice dužnosti predsjednice, Rodriguez je ublažila ton i poslala pomirljivije poruke nego što ih je poslala kao potpredsjednica, odmah nakon Madurovog hapšenja.
Takav nastup tumači se kao pokušaj da balansira između očuvanja tvrde unutrašnje podrške Madurovom krugu i otvaranja prostora za moguće pregovore sa Sjedinjenim Američkim Državama i drugim međunarodnim akterima.