Neka djeca su nesrećna, ali nisu klinički depresivna. Kako biste uočili razliku, provjerite kako vaše dijete reaguje kad govorite o srećnim uspomenama. Neko ko je samo nesretan obradovaće se prisjećanju boljih vremena. Depresivno dijete neće se razvedriti.
Iako se kod djece najčešće javlja u adolescenciji, dječja depresija može se pojaviti čak i dok je dijete u vrtiću. Razlozi su brojni, a među vodećima je uticaj okoline. U nastavku donosimo 13 najčešćih simptoma dječje depresije na koje roditelji treba da obrate pažnju.
1. Sve gore ocjene u školi
Dječja depresija može izazvati smanjenu koncentraciju, pa će dijete zato teže pratiti nastavu ili slušati učitelja, pa čak i pisati domaći. Ako je riječ o odlikašu koji je iznenada počeo da dobija slabije ocjene, možda treba provjeriti šta se zbiva, piše 24sata.hr. “Mnogi se žale na gubitak pažnje i koncentracije, a ne na osjećaj tuge. Zbune se lako i onda moraju iste stvari da rade stalno ispočetka. Osjećaju kao da im mozak ne radi”, kaže dr. John Walkup sa odjela dječje i adolescentne psihijatrije na Weill Cornell Medical College i New York-Presbyterian Hospital.
2. Spava, ali se ne odmori
Tinejdžeri puno spavaju, ali ako se iznenada promijene navike spavanja to može biti znak depresije. “Neka djeca vole da drijemaju tokom cijelog poslijepodneva, a pojedini ljudi s depresijom rano ustaju i imaju poteškoće sa spavanjem. Njihov san nije osvježavajući i sljedećeg dana se osjećaju iscrpljenima koliko god spavali. Kod djece to može utiecati na obrazovanje i društveni život. Obično djeca i tinejdžeri kažu da se osjećaju iscrpljeno. Često kasne i gube stvari ili ne urade domaći zadatak jer su drijemali poslijepodne. To utiče na njihov život”, kazala je Lynne Siqueland, psihološkinja u Children’s and Adult Center for OCD & Anxiety u Plymouthu.
3. Osjeća se bezvrijedno
Ako dijete kaže da njega ili nju niko ne voli ili da se osjeća sasvim bezvrijedno, provjerite šta stoji iza takvih izjava. Stručnjak može mališanu pomoći i odvratiti ga od takvih misli. “Treba identifikovati loše misli orijentisane prema depresiji i pronaći bolji način gledanja na stvari. To je velik izazov”, kazala je dr. Debra Kissen iz ordinacije Light on Anxiety Treatment Center.
4. Ispada iz društva
Ljudi s depresijom često se izoliraju od drugih. Tinejdžeri koji osobito dobro osjećaju takva otuđenja mogli bi da prestanu da se druže sa djecom. “Kolege se često neće zapitati šta ne valja, dok dijete koje se osjeća loše neće da traži prijatna iskustva. Blizu njih nije zabavno, pa ispadaju iz društva – pojašnjava dr. Walkup.
5. Odbija zabavu
Zbog stresa oko škole, drama s prijateljima ili sportskih i umjetničkih audicija, razumljivo je da vašem djetetu ponekad treba mira. No pripazite ako stvari koje su za dijete ranije bile opuštajuće sad više to nijesu. “Družimo se s prijateljima i idemo na vikende s njima zato što nas to raduje i opušta. Depresivni ljudi na to ne odgovaraju dobro i osjećaju nelagodu jer ne mogu odgovoriti na način na koji se to od njih očekuje”, nastavlja dr. Walkup.
6. Napetost kod svakog razgovora
Dječja depresija ponekad se skriva iz agresije, pa ju je teže prepoznati. “Problem je što mnoga djeca, pa ni tinejdžeri, ne izgledaju tužno nego ih sve iritira. Tipično tinejdžersko ponašanje odnosi se na promjene raspoloženja. Vaše je dijete možda iz škole došlo neraspoloženo, ali se tokom večere raspoloženje popravilo. Ali, ako vaše dijete eksplodira na vas bez obzira na situaciju, možda je riječ o depresiji”, upozorava dr. Siqueland.
7. Ne raduje se srećnim uspomenama
Neka djeca su nesrećna, ali nijesu klinički depresivna. Kako biste uočili razliku, provjerite kako vaše dijete reaguje kad govorite o srećnim uspomenama. Neko ko je samo nesretan obradovaće se prisjećanju boljih vremena. Depresivno dijete neće se razvedriti. “Kada se priča o srećnim vremenima, obično ponovo proživljavamo takve uspomene. Ako to ponovite s nekim ko je depresivan, reći se: “Ne podsjećaj me na to, to je bilo u nekom drugom vremenu. Slično, dijete s depresijom ne može zamisliti sretnu budućnost” – opisao je dr. Walkup.
8. Plače više nego obično
Plakanje je zdrav način izražavanja emocija. Ako inače sabrano dijete počne nekontrolisano da plače, posmatrajte kakve ga situacije dovode do plača. Ako osjećate da nešto nije u redu, nemojte to pripisati samo hormonima. “Provjerite prati li taj plač činjenica da se dijete zatvara u sebe i ne želi da se bavi stvarima koje su ga nekad radovale? Ako osjećate da stvari nijesu kakve bi trebale da budu, konzultujte se s pedijatrom ili psihologom”, ističe dr. Kissen.
9. Ne želi da ga tješite
Normalno je osjećati tugu, pogotovo ako smo doživjeli nešto što nas je duboko dotaklo. Obično ljudi traže utjehu i podršku u teškim trenucima. Depresivno dijete možda će izmigoljiti iz vašeg zagrljaja znajući da on neće odagnati tugu. “Ako zagrlite nekoga tko tuguje, reći će vam: ‘Hvala što si ovdje i što mi pružaš podršku’. Depresivni ljudi govore: ‘Zbog tvog zagrljaja se osjećamgore jer želim da se osjećam bolje, a ne mogu’ – ističe dr. Walkup.
10. Često ste kod doktora
Fizički bol poput bolova u glavi ili u stomaku može se razviti kao prateći simptom depresije. Ako ste s djetetom često kod ljekara zbog takvih simptoma kojima se ne nalazi uzrok, vrijeme je za uzbunu.
“Ljekar kojeg često posjećujete mogao bi prepoznati simptome depresije”, kaže dr. Siqueland.
11. Gubitak interesa
Nije razlog za uzbunu ako je dijete izgubilo interes za igranjem fudbala u klubu u koji ste ga upisali, ali ako je izgubilo interes za druženje s prijateljima, školom i igrom, onda je to već ozbiljan problem. “Depresija ne zahvaća samo jedan aspekt života nego zamagljuje većinu onih stvari kojima se neko bavi”, objašnjava dr. Kissen.
12. Drugačije prehrambene navike
Simptom depresije može biti i promjena apetita, bez obzira je li inače izbirljivo dijete počelo s prejedanjem slatkišima ili je ljubitelj hrane naglo izgubio volju za jelom. Djeca mijenjaju prehrambene navike kako odrastaju, ali budite svjesni da je nagla i neočekivana promjena razlog za uzbunu. “Kod depresije je riječ o nizu simptoma, a svaki pojedinačni može imati na stotine objašnjenja”, ističe dr. Kissen.
13. U porodici je bilo depresije
Dok neki ljudi razviju depresiju bez obzira na naslijeđe, kod drugih je često riječ upravo o naslijeđenom stanju, kaže dr. Walkup. Čak i ako srodnici nijesu imali formalnu dijagnozu, promislite je li neko imao simptome koji bi mogli upućivati na depresiju. Ako je odgovor pozitivan, dijete vam je u riziku. “To je prva stvar koju treba uraditi prije provjere simptoma, pitati je li bilo slučajeva depresije u porodici. Možete se obezbijediti na razne načine, ali treba provjeriti porodičnu istoriju bolesti”, zaključuje dr. Walkup.