Ako je ikada „pozdrav“ ispunio glavu s mješovitim emocijama, onda je to bio onaj kada mi je jedan duhoviti mladi taksist, u zračnoj luci, s ljubaznošću pozdravio riječima “Dobro došli u Sarajevo”, a potom me odvezao u hotel na Baščaršiji, u kulturno i historijsko srce grada, opisuje novinarka Hayley Long.
Iako je Sarajevo, glavni grad Bosne i Hercegovine, ime koje se veže s ratom i tragedijom, nakon više od 20 godina nakon ratnih dešavanja, učinjeno je mnogo toga da se ovaj izuzetan i otporan grad oporavi, a i turizam je u znatnom porastu. Razlog je očigledan. Sarajevo je lijepo.
Grad je uvučen u dugu i tanku dolinu, okružen planinama sa svih strana, a gotovo svako raskšće i ulični kutak pružaju uvid u idiličnu sliku. U najgorim trenucima u historiji grada, kada su njegovi stanovnici bili izloženi snajperima, ova dramatična geografija bila je zastrašujući nedostatak, ali, srećom, spektakularnoj prirodnoj ljepoti Sarajeva možete se ponovno diviti i uživati u njoj.
Najbolji način da to učinite jest da pronađete najvišu moguću poziciju, a uz nedavno obnavljanje sarajevske žičare, putovanje na planinu ponovno je olakšano. Baščaršija vas dovodi do sjajne nove polazne stanice u podnožju planine Trebević, jednog od vrhova koji je predstavljao domaćina na događajima Zimskih olimpijskih igara 1984. godine. Za povratnu kartu od 10 funti (20 konvertibilnih maraka), ova jednistvena žičara podiže vas na više od 1100 metara za sedam minuta, pružajući prekrasne poglede svake sekunde.
Na vrhu se perspektiva mijenja poput kaleidoskopa. U kratkom vremenskom periodu boravka na planini primjetila sam kako se gradska zelena crta, ispod mene, pod bistrim plavim nebom, brzo zatamnjuje vijugavim nitima magle, koja kao da od niotkuda, dolazi. To je pogled koji prkosi ljepotom u poređenju s većinom europskih gradova.
Džamije i minareti ukrašavaju horizont zajedno s krovovima katoličkih crkava i “kapljicama” dominacije pravoslavnih. I to je još jedna stvar koja ovaj grad čini tako fascinantnim. To je mjesto gdje se susreću Istok i Zapad.
Prolazaći Ferhadijom, novinarka opisuje “opasan” kontrast arhitekture.
Austro-ugarska arhitektura i mozaik zapadnih trgovinskih znakova mogu se vidjeti u jednom smjeru, dok se, jednostavnim okretanjem glave, izgledi naglo pretvaraju u turski bazar. Na jednoj strani ovog grada, ljudi sjede i piju pivo u baštama, dok s druge strane nema ni kapljice alkohola. Umjesto toga, naći ćete otvorene kafane koje nude jaku bosansku kahvu i nargilu.
Sarajevo posjeduje dobru atmosferu da će vam biti izuzetno teško shvatiti užas onoga što se ovdje dogodilo tokom devedestih godina. Ali istina je da ne trebate tražiti dokaze. Bilo koja zgrada koja prethodi tom vremenu, obilježena je rupama od metaka, a spomen-obilježje u Velikom parku, nasuprot jednog od najvećih trgovačkih centara u Sarajevu, istaknuta su imena 1.500 djece koja su izgubila život tokom 44 mjeseca opsade.
Čak i bez faktora u svojoj zapaljivoj ulozi u Prvom svjetskom ratu, povijest Sarajeva može se činiti nevjerojatno tužnom. Unatoč tome, ne osjeća se kao tužno mjesto za posjet, jer kad dođete ovdje, dobivate osjećaj da grad sada gleda u budućnost. I to čini s dostojanstvom, otpornosti, neumoljivim duhom i nadom. Ako želite otkriti negdje “izvanredno”, onda krenite prema Sarajevu.
- OGLAS -