Slučaj Irfana Karića, u čijem je automobilu u Sarajevu pronađeno čak šest vrsta droga raspoređenih u 50 pakovanja, čija je tržišna vrijednost procijenjena na više od 15.000 maraka, ponovo je otvorio bolnu priču o narkoticima u Sarajevu. O zabrinjavajućoj situaciji, dostupnosti droge, cijenama i prevenciji za N1 su govorili psihijatar dr. Tarik Hodžić iz Zavoda za liječenje ovisnosti KS i inspektor Amer Mulić, koji je decenije posvetio borbi protiv ovog problema.
Hodžić je na početku razgovora skrenuo pažnju roditeljima da njihova briga o tome hoće li im se dijete drogirati ne počinje u adolescenciji.
“Već počinje od onog momenta kada se dijete rodi. Ono što uradimo u prvih devet – deset godina djeteta u smislu njegovog odgoja i odnosa s njim to će u adolescenciji biti jako korisno. I to je taj nekakav prvi korak, a kada već dođu u adolescenciju to su godine koje sa sobom nose razna eksperimentisanja, gdje tinejdžeri probaju svašta, upoznaju sebe i traže svoj put. I tada je već poprilično kasno za nekakve intervencije roditelja i problem bi trebalo rješavati mnogo ranije”, naveo je Hodžić.
Dalje je naglasio da, prema njegovom mišljenju, podjela na “lake” i “teške” droge ne postoji.
“A posebno se ne slažem s konstatacijom da je speed laka droga. Ako bismo nekakvu drogu možda i svrstavali među lake kolokvijalno to bi onda bila marihuana. Alkohol je legalan, ali je i on droga i to teška. Prije toga imamo nikotinske proizvode i obično taj put ovisnosti nekako vodi od nikotina do alkohola preko marihuane pa onda dalje. To ne mora biti tako, ali je obično to put. Imamo i treći problem koji je u zadnje vrijeme jako prisutan, a to je da ovisnosti nisu vezane uz supstancu već uz ponašanja. Roditelji trebaju znati da davanjem neograničenog pristupa telefona ili interneta djeci također potiču razvoj ovisnosti. I kada postanete ovisni o jednoj stvari ili ponašanju onda kada se u nekim godinama nekad kasnije susretnete s nekim supstancama koje ćete možda probati ili nećete prilično je veći rizik da ako smo već ovisni o telefonu, a mnogi tinejdžeri jesu, taj mozak će biti skloniji upotrebi određenih tvari. Tako da bih onima koji su tek postali roditelji poručio da vode računa da li će im se dijete drogirati od danas, da im svojim primjerom pokazuju kako se nosi sa problemima i odgovornošću i da se to ne rješava izbjegavanjem i bježanjem u alkohol i mobitel. Treba se suočiti s problemom i svojim primjerom pokazati djeci kako se na najbolji način prevazilaze poteškoće na koje nailaze, a one su najizraženije u adolescenciji i zato se i upuštaju u isprobavanje brojnih stvari kako bi pronašli svoj put”, pojasnio je Hodžić.
Pojasnio je da polazna stanica ovisnosti, odnosno, početak korištenja ilegalnih supstanci, uglavnom bude marihuana, a zatim amfetamin.
“I to je bilo tako uvijek i to će u većini slučajeva tako i ostati. Marihuana kao nešto što se zove prirodnom susptancom pa imate nekakvu cijelu subkulturu njenog konzumiranja, a amfetamin je nekakav prijelaz ka ozbiljnijim drogama, ali ako poredimo njega i heroin ja se ne bih mogao izraziti koja droga je od njih teža. Jedna je teža na jedan, druga na drugi način. Amfetamin je vrlo psihotoksična supstanca koja mozak dovodi u stanje slično psihozi ili šizofreniji. Ne nužno šizofreniji, ali amfetaminska psihoza je nešto što je ozbiljno i ne trebamo ga svrstavati u laku drogu i ne trebamo ga gledati tako. Speed naizgled lakom drogom čini to što u početku dok su doze manje čini vam se da ona vama ništa ne rade – imate bolje raspoloženje, više samopouzdanja, čini vam se da možete popiti više alkohola i vama to djeluje ok. Svaka kombinacija bilo koje dvije suspstance je opasnija nego da se uzima sama. Naprimjer, kombinacija alkohola koji je depresor centralnog nervnog sistema tzv. ‘spuštalica’ koja spušta aktivnost i psihostimulansa kakav je amfetamin je prilično opasna jer jedan drugog maskiraju. Amfetamin maskira dejstvo alkohola, alkohol maskira dejstvo amfetamina. To što nemamo utisak da djeluju ‘kao inače’, ne znači da ne djeluju. Djeluju na mozak — samo je pitanje kako će se to ispoljiti: kroz bolest ili, recimo, kroz kriminogeno ili drugo neprihvatljivo ponašanje”, naveo je Hodžić.
Zatim je konstatovao i da današnja marihuana nije ista kao ona od prije nekoliko decenija:
“Marihuana se nekada uzgajala ‘na livadama’, rasla prirodnim putem… Danas se marihuana proizvodi kroz hibride — križanjem sorti. Danas marihuana često ima 20–25% THC-a, maksimalno 30%, dok je nekadašnja imala maksimalno oko 10%. Razlika može biti tri puta, a u nekim poređenjima i više.”
Inspektor Amir Mulić, koji u Kantonu Sarajevo radi ovaj posao 25 godina, istakao je važnost policijske perspektive i zakonske terminologije.
“Prije svega, moram napraviti jednu ispravku iz policijske perspektive. Ono što mi ‘para uši’ kad god govorimo o drogama: mi policijski i zakonski moramo praviti razliku. Postoje ‘droge’ i postoje ‘opojne droge’. Opojne droge su ono što tretira zakon — Zakon o drogama, gdje su predviđene psihoaktivne supstance: kanabis/marihuana, amfetamini (ulično ‘speed’), kokain, heroin… Sve ostalo su legalne droge: alkohol, duhan i tako dalje. Druga ispravka: ‘lake i teške droge’. Kad to čujem, nije mi dobro. Današnja tema su maloljetnici, djeca. Ako mi u javnosti kažemo ‘postoji laka i teška droga’, nekome smo dali mogućnost izbora. ‘Ova je malo lakša, ova je malo teža.’ Ja to nikada neću učiniti — tako su mene učili profesori i mentori. Poznajem čovjeka koji je 30 godina težak ovisnik o kanabisu. Dakle, ovisnost se može razviti i tu — psihička i fizička — i to ozbiljna. Neću koristiti termine ‘teška i laka droga'”, naveo je.
Mulić dodaje da je današnji speed značajno drugačiji nego prije 15-20 godina:
“Razlika je u sastavu, odnosno koncentraciji psihoaktivnog sastojka. Današnji speed često izaziva tešku ovisnost, a bilo je i slučajeva u posljednjih par godina da su ljudi tražili medicinsku pomoć zbog konzumacije speeda — što su nekada češće tražili heroinski ovisnici.“
Hibridna marihuana i jačina THC-a
Doktor Hodžić se nadovezao na priču o marihuani, objasnivši da se ona danas proizvodi kroz hibride:
“Marihuana se nekada uzgajala ‘na livadama’, rasla prirodnim putem, imala svoje prirodne koncentracije THC-a i CBD-a. Za djelovanje marihuane vrlo je važna koncentracija THC-a i omjer THC-a i CBD-a. THC daje psihoaktivni efekat, CBD ‘kontroliše’ djelovanje THC-a. Danas se marihuana proizvodi kroz hibride — križanjem sorti. Nije genetski modificirana, ali je hibridizovana: uzimate od jedne biljke brzinu rasta, od druge miris, od treće koncentraciju THC-a… i ‘igrate se’ dok ne dobijete ono što želite. Ne bih se složio da je ‘sto puta jača’. Danas marihuana često ima 20–25% THC-a, maksimalno 30%, dok je nekadašnja imala maksimalno oko 10%. Dakle, razlika može biti tri puta, a u nekim poređenjima i više — zavisi od početnog procenta”, kazao je Hodžić.
Naglasio je i da su zloupotrebe lijekova koji se izdaju na ljekarski recept također velike.
Kako djeca dolaze do droge? Dileri su na Telegramu i Signalu
Način prodaje se drastično promijenio. Inspektor Mulić upozorava da su dileri sa ulica prešli na mobilne aplikacije.
“Danas sve počinje i završava u virtualnom svijetu. I ilegalno tržište narkotika se prebacilo tamo. Najčešće je putem društvenih mreža i aplikacija za komunikaciju: Signal, Telegram, WhatsApp, Viber… Nije to više ‘starinski način’. Rijetko ćete vidjeti dilera na ulici, u parku, oko škole, da tek tako nudi. Sve je mobilno i brzo: dogovaraju se isporuke, dostava funkcioniše praktično kao i za druge stvari — ‘treba mi to’, imate novac, dođe. Ne pitaju ni godine”, naglasio je.
Mulić je naveo i da statistički podaci pokazuju da policija radi punom parom.
“Statistički pokazatelji upućuju na to da je prošla godina bila rekordna. Ne mora značiti da je ‘toliko droge više’, može značiti da policija bolje radi. Ali možemo reći da je prošla godina bila rekordna u zadnjih 15-ak godina po zapljenama, u Sarajevu, a vjerovatno i na nivou države. Šta znači to ‘sto i nešto kila’ plus 60 litara ‘vitaminskog ulja’ plus tri-četiri indoor laboratorije? To znači da droge ima u Sarajevu. Ima je i uvijek će je biti. Mi ćemo uraditi sve da stavimo pod kontrolu i da ne bude dostupna na ulici. Bila je dostupna 2002/2003. godine… sjećam se toga. Ne možete ući u prolaz, a da nisu bili heroinski ovisnici, intravenski… Ima toga i danas”, istakao je Mulić.
Mulić dalje ističe da represija nije jedini alat policije:
“Svi pričaju o zapljenama, ali malo ko spomene da smo održali oko 200 predavanja i 200 radionica u osnovnim i srednjim školama. Mi idemo prema problemu — ne čekamo da problem dođe nama. Uz dužno poštovanje doktoru, doktor je krajnja granica: kad dođe kod njega, tu je pomoć. Ali policijska prevencija ide prema školama, uz pedagoški pristup. Ja sam danas u akciji: poslije se presvlačim i idem držati predavanje.“
“Speed je jeftiniji od kolača”
Poražavajuća činjenica je stabilno niska cijena droge na ulicama Sarajeva.
“To je ekonomsko pitanje. To što je jeftinije znači da ga ima: ima potražnje, ima ponude, i odnos ponude i potražnje je stabilan. Koliko imam informacija: za one koji ‘nemaju šemu’ oko deset maraka, za one koji imaju – pet maraka”, kazao je Hodžić.
“Jeftinije nego cigare”, dodao je dalje Hodžić, na šta je voditeljica prokomentarisala da se lakše “drogirati” nego pojesti kolač, a doktor uzvratio: ‘Pa, ako volite kvalitetan kolač, nema ga za pet maraka'”.
Najmlađe žrtve i uloga porodice
Doktor Hodžić navodi da se eksperimentisanje javlja rano.
“Eksperimentisanje je oduvijek bilo: 13, 14, 12, 15… Od tih koji krenu, mali dio će završiti kao ovisnik, većina neće. Tu je porodica važna. Adolescent je prirodno sklon eksperimentisanju sa svačim. Najdraže mu je ono što je zabranjeno… Važno je reći: ako je porodica zdrava i maloljetnik je probao — speed, travu, heroin, nevažno — uz zdravu porodicu proći će adolescenciju. Možda će probati još nekoliko puta, možda i više, ali bitno je kako će izaći iz toga: da ne izađe mrtav ili oštećen”, pojasnio je.
Inspektor Mulić dodaje:
“Pa od 12 krene — ja sam mislio da krenemo s 12: recimo pušenje. Pušenje je droga, samo legalna. Alkohol je ozbiljna droga, ali legalna. Alkohol je, prema mom mišljenju, najteža droga ako gledamo društveni kontekst: nesreće, porodično nasilje, ubistva… Ako ćemo nešto porediti, alkoholu ne dajemo dovoljno značaja.“
Snus i vape – nova pošast u školama
Mulić je tokom predavanja u školama uočio novi problem koji smatra “ulaznicom“ u svijet težih ovisnosti.
“Držao sam predavanja po srednjim školama prošle godine i u jednoj školi, tokom predavanja o zloupotrebi opojnih droga, primijetim na podu kesicu snusa. Nije droga, ali za mene je to gore od droge. Snus su nikotinske vrećice i zabranjeno je prodavati maloljetnicima. To je posao inspekcije. Najveća pošast i najveći problem trenutno u BiH su vape (električne cigarete) i snus. Djeca su to masovno prihvatila. I u tom pravcu treba ići sa zabranama i rigoroznim mjerama. Krene se s vapeom i snusom, pa onda ide marihuana, pa speed…“, kazao je Mulić.
Hodžić se složio da se djeca ugledaju na roditelje.
“Ako ja pušim, ako moja supruga puši, ako pušim pred djecom, a njima govorim da to ne valja — ne možete nekome govoriti da nešto nije ispravno, a vi to radite. Treba krenuti od sebe. Vape u BiH nije regulisan na dobar način, ali klasična cigareta je najštetniji oblik korištenja duhana. Snus, vape i slično su manje štetni prema poznatim podacima nego klasična cigareta, ali naš društveni doživljaj je često obrnut”, naveo je Hodžić.
Šta kaže statistika?
Iako se o problemu mnogo priča, inspektor Mulić je iznio i podatak iz evidencije.
“U Kantonu Sarajevo, kada su u pitanju krivična djela vezana za opojne droge i maloljetnici — prošle godine nije evidentirano da je protiv maloljetnika podnesena krivična prijava. Samo protiv dva lica koja su imala 18 godina. Prošle 2024. i 2023. također nije bilo. Statistika je jedno, ali da je toga masovno, bilo bi evidentno”, poručio je Mulić.
Na kraju, naglašeno je da policija ne čeka problem, već ga traži putem operativnog rada i informacija od građana, novinara i roditelja.