Svaka osoba drugačije reaguje na naredbe. Zamislite da ste upravo započeli novu dijetu. Odlučite se na zdravu ishranu i očekujete podršku. Želite da vam partner bude podrška i da vas podsjeća na pripremu zdrave hrane. Onda jedne večeri, nakon napornog dana, predložite naručivanje hrane, a partner na to odgovori: “Mislio sam da si na dijeti. Nema naručivanja za tebe!”.
Umjesto da mu zahvalite što vas podsjeća na odluku i podržava, naljutićete se jer ne želite da vam neko drugi govori šta ćete i kada ćete jesti.
Nijeste sami u ovome. Mnogi doživljavaju to na jednak način, a upravo ta prvobitna, ljutita reakcija je čest razlog za neuspjeh u ostvarivanju ciljeva. Kada ljudi osjete da im je izbor ograničen ili da im drugi govore šta im je činiti, njihova reakcija je da se pobune i učine upravo suprotno.
Naučnici su to stanje nazvali psihološkim otporom – emocionalnom reakcijom na stvarna ili prividna nametanja, a to se obično odnosi na situaciju kad vam neko sugeriše nešto ili vam kaže da nešto uradite.
Stručnjaci za komunikaciju u zdravstvu navode kako je to čest slučaj sa zdravstvenim kampanjama koje govore ljudima da prestanu sa pušenjem. Ta emocija manifestiuje se u dva dijela – u osjećajima i mislima. Kada se reakcija događa u našem umu imamo negativne misli i često osjećamo ljutnju, neprijateljstvo i agresiju, piše 24sata.hr.
Ljudi koji snažno osjećaju te emocije imaju potrebu da nešto učine, a to ‘nešto’ obično biva pokušaj uspostavljanja slobode svog izbora pobunom. Ali, mogu reagovati i tako što će priomijeniti svoje mišljenje i uvidjeti da je određeni savjet, sugestija ili naredba dobra. To je jedan od načina da se izbjegne psihološki otpor.
Možete pokušati da zapamtire da, samo zato što vam neko nešto predloži ili traži da nešto uradite, ne mora da znači da pokušava da vas kontroliše. U jednom istraživanju ulesnicima je bilo rečeno da moraju koncem da čiste zube i obavezno nanose kremu za sunčanje, ali uz napomenu da oni “sami za sebe odluče šta je za njih dobro.”
Tim putem uspješno je smanjen psihološki otpor. Druge studije su otkrile da izazivanjem empatije ili stavljanjem sebe u perspektivu osobe koja ti g ti govori šta da uradiš takođe može pomoći.