Važno je napomenuti da se šećer u voću razlikuje od dodanog šećera u industrijskim proizvodima jer dolazi zajedno s vlaknima i drugim hranjivim tvarima. Ipak, količina šećera među različitim vrstama voća može značajno varirati.
Grožđe, banane i trešnje – voće s više šećera
Među voćem s relativno visokim sadržajem prirodnog šećera ističe se grožđe. U 100 grama grožđa nalazi se oko 15–16 grama šećera, zbog čega je jedno od slađih voća. Zbog tog intenzivnog okusa grožđe se često koristi za proizvodnju sokova i vina.
Banane sadrže oko 12 grama šećera na 100 grama i više ugljikohidrata nego mnoge druge vrste voća. Zbog toga su zasitne i često se koriste kao brz izvor energije, osobito prije ili nakon tjelesne aktivnosti.
Trešnje također spadaju među slađe vrste voća, s 12–13 grama šećera na 100 grama, ovisno o sorti i zrelosti. U sličnoj kategoriji su i mango i smokve, koje u zrelom stanju imaju izrazito sladak okus.
Bobičasto voće i agrumi – voće s manje šećera
Bobičaste vrste poput jagoda, malina i kupina imaju niži udio šećera. Primjerice, jagode sadrže oko 5–6 grama šećera na 100 grama, što je znatno manje od grožđa ili banana.
Agrumi poput naranče, grejpa i limuna također imaju umjeren ili niži sadržaj šećera. Osim toga, bogati su vitaminom C i vodom, zbog čega su osvježavajući i često se preporučuju u uravnoteženoj prehrani.
Razlike među voćem pokazuju da se količina prirodnog šećera može dosta razlikovati ovisno o vrsti. Ipak, većina nutricionista slaže se da voće i dalje ima važnu ulogu u prehrani jer, uz prirodne šećere, donosi vitamine, vlakna i antioksidanse koji su ključni za zdravlje.