Safet Oručević, bh. političar, propituje motive i poruke ovog sastanka. U svom stavu, Oručević otvara niz pitanja o odnosu prema državi Bosni i Hercegovini, ulozi HDZ-a BiH i percepciji dugogodišnje politike koja, prema njegovim riječima, i dalje proizvodi podjele.
Njegov komentar prenosimo u cijelosti.
Pratim politiku HDZ-a BiH više od trideset godina, iz dana u dan. Mostar i Hercegovina su prostor gdje ta politika najjasnije pokazuje svoje pravo lice – bez zadrške i otvoreno, sa stalnim pokušajima podjele Bosne i Hercegovine i nastavka realizacije ratnih ciljeva drugim, najgorim sredstvima.
Godinama smo, posebno mi u Hercegovini, radili na pomirenju i gradnji dobrih bošnjačko-hrvatskih odnosa.
Godinama svjedočimo politici HDZ-a koja Bosnu i Hercegovinu koristi samo onoliko koliko joj je potrebno, dok se istovremeno, na suptilne i opasne načine, kompromituje njen međunarodni položaj, uz narative koji nas sataniziraju i ponižavaju kao narod – često na gori i pokvareniji način od onog koji dolazi od Dodika.
Zaista je teško razumjeti – i prihvatiti – da se Dragan Čović našao na prijemu kod našeg vrhovnog vjerskog autoriteta, reisa Kavazovića (prema kojem sam uvijek imao neskrivene simpatije i poštovanje).
Šta može biti cijena da se reis Kavazović, pred kamerama, srdačno ljubi s ministrom vanjskih poslova Radmanom? Radmana poznajemo kao glavnog mentora Željane Zovko i Maksa Primorca i promotora one lukave politike tihog davljenja države na račun interesa Čovićevog HDZ-a.
Ili – koje su to zasluge Radmana da zasluži takav tretman od vjerskog lidera Bošnjaka ove zemlje? Kakvu poruku šalje ovaj susret, koji još nema javno obrazloženje?
Šta to može biti razlog da naš vjerski lider prima Čovića bez ikakvih jasnih poruka izvinjenja ili pokajanja za politiku koju njegov HDZ BiH godinama demonstrira, a koja i danas odbija sve što izlazi iz okvira trećeg entiteta?
Najmanje što se može reći jeste da je riječ o velikom nepoštovanju Bošnjaka Hercegovine, koji se s pravom već decenijama osjećaju prepušteni u borbi s još neostvarenim interesima hrvatske politike u „hrvatskoj Hercegovini“ i tzv. „hrvatskom stolnom gradu Mostaru“.
Ako je u pitanju novi politički proces i neko političko preslaganje – to je legitimno.
Bakir Izetbegović i Dragan Čović mogu sjesti i razgovarati, bez posrednika i opterećenja, jer to i jeste posao političara.
Ali sastanak reisa i Čovića negativno je prilično šokirao javnost.
Mnogi me pitaju – i s pravom su zaprepašteni: šta je cijena? Je li nova koalicija? Izborni zakon? Ili nelegalna izgradnja HNK na Lakišića haremu? Ili konačni pristanak Čovića na ugovor između Islamske zajednice i države?
Ili nešto novo u politici HDZ-a prema Bošnjacima i Bosni i Hercegovini? Možda kraj aparthejda? Ili kraj dugogodišnjeg nepriznavanja države u Hercegovini?
Čeka se ipak neki konkretan odgovor i konkretna djela osim neumjesno slatkorječivih i otrcanih poruka sa tog sastanka… jer nešto mora biti izuzetno veliko i značajno da bi se jedan važan autoritet ovoliko spustio…