Džeko se u italijanskim analizama prikazuje i kao simbol jedne ere Serie A – lige koja se mijenjala, ali u kojoj je on godinama zadržao kontinuitet i kvalitet.
Iako je tokom karijere prolazio kroz periode osporavanja, posebno u dresu Rome, odgovore je uvijek davao na terenu. Nakon jedne slabije sezone, uslijedio je snažan povratak – sa impresivnim brojem golova i titulom najboljeg strijelca, čime je ušutkao kritičare.
U Romi je izgradio status ikone. Nije bio samo golgeter, već igrač koji povezuje ekipu, razumije igru i preuzima odgovornost u ključnim trenucima. Navijači su ga doživljavali kao lidera, a njegov utjecaj na tim bio je mnogo širi od samih pogodaka.
Među momentima koji se posebno izdvajaju jeste i historijski preokret protiv Barcelone 2018. godine, kada je Džeko bio jedan od najzaslužnijih za jednu od najvećih pobjeda u historiji kluba.
Kasnije je u Interu nastavio igrati na visokom nivou, a dolazak do finala Lige prvaka dodatno je potvrdio njegov značaj i iskustvo. Bez obzira na klub, ostao je prepoznatljiv po pouzdanosti, inteligenciji i sposobnosti da odlučuje utakmice.
Danas, i sa 40 godina, Džeko predvodi reprezentaciju Bosne i Hercegovine. Osim što je ključni igrač, ima i važnu ulogu mentora mlađim saigračima, koji ga vide kao uzor.
Italijanski mediji ističu i njegovu poznatu poruku – da godine ne određuju kvalitet. Upravo to potvrđuje i njegova karijera, jer i dalje igra na visokom nivou i pravi razliku.
Zbog svega toga, Džeko se u Italiji više ne posmatra samo kao fudbaler, već kao figura koja je obilježila jednu generaciju i koja i dalje traje.