Akademik Rusmir Mahmutćehajić, prvi potpredsjednik Vlade Republike Bosne i Hercegovine, preminuo je sinoć u Sarajevu u 78. godini.
Ovu informaciju je podijelio federalni ministar raseljenih osoba i izbjeglica Nerin Dizdar, koji je napomenuo da o Mahmutćehajićevom odnosu prema BiH najviše govori činjenica da nikada nije dozvoljavao da se ime njegove domovine piše skraćenicama.
“Jer Bosna i Hercegovina se mora nazivati svojim punim imenom, kao najmilije što imamo, kao majka”, rekao je Dizdar.
Dodao je da je njegov odnos prema Stocu bio poseban, ljubav prema rodnoj grudi dostojna divljenja i izučavanja.
“Uz sve drugo, bio je čovjek koji je organizovao i rukovodio obnovom svih srušenih stolačkih džamija i čitavog niza drugih stolačkih vakufskih objekata i nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine. Iako je bio osoba i intelektualac svjetskog formata, uvijek se vraćao svome Stocu i bio ključna osoba obnove svih značajnih sadržaja vjerskog i kulturnog života ovog grada”, rekao je Dizdar.
Ostao je uz Stolac i Stočane cijeli svoj život, posvećujući svom rodnom mjestu stotine ispisanih stranica, javnih događaja i cijelu svoju energiju.
Rusmir Mahmutćehajić je rođen u Stocu, gdje je završio gimnaziju. Diplomirao je na Univerzitetu u Sarajevu, a magistrirao i doktorirao na Sveučilištu u Zagrebu. Specijalizaciju iz područja jonosfere i magnetosfere obavio je u Centru za teoretsku fiziku Atomske agencije u Trstu, a postdoktorske studije u području matematičkih modeliranja i digitalnih simuliranja elektromagnetskog vala na Katoličkom univerzitetu u Leuvenu (Belgija). Bio je direktor Instituta zaštite na radu i Instituta za ergonomiju Univerziteta u Sarajevu te profesor i dekan Elektrotehničkog fakulteta Sveučilišta u Osijeku.
Bio je potpredsjednik vlade Republike Bosne i Hercegovine, predsjednik republičke komisije za društvene djelatnosti i potpredsjednik republičke komisije za referendum o državnoj suverenosti. Jedan je od osnivača Međunarodnog foruma Bosna, a njegov predsjednik od 1997. godine. Redovni je član Kraljevskog instituta za islamsku misao u Jordanu Aal al-Bayt i član Uredništva za filozofiju religije i religije svijeta izdavača Brill u Leidenu. Područja njegovih akademskih zanimanja uključuju, pored ostalog, filozofiju religije, filozofiju znanosti, političku filozofiju i književnu kritiku. Pored ostalih, objavio je i sljedeće knjige: Andrićevstvo: Protiv etike sjećanja (Beograd: Clio, 2015); Iz Jerusalema: O jednosti, vjesništvu i povratku (Zagreb: Profil, 2012); Bosanski odgovor: O modernosti i tradiciji, treće dopunjeno izdanje (Sarajevo: Dobra knjiga, 2012); Hval i Djeva 1: Vječnost u vjesničkim otkrivanjima (Sarajevo: Dobra knjiga, 2011); Hval i Djeva 2: O trajanju i prekidu (isto); Hval i Djeva 3: Sabiranje rasutog (isto); Tajna Hasanaginice (Sarajevo: Buybook, 2010); Preko rijeke: O pjesništvu Maka Dizdara (Sarajevo: Buybook, 2009); Stolačka čaršija: U vidiku perenijalne filozofije (Zagreb/Sarajevo: Antibarbarus/Buybook, 2008); Preko vode: Uz pjesmu Maka Dizdara “Modra rijeka” (Zagreb/Sarajevo: Antibarbarus/Buybook, 2007); Malo znanja: O drugome u muslimanskim vidicima (Zagreb: Antibarbarus, 2005); Mesdžid: Srce smirenosti (Sarajevo: Buybook, 2004); O ljubavi (Sarajevo: Buybook, 2004); Subotnji zapisi: S političkih razmeđa (Sarajevo: Buybook, 2002); Prozori: Riječi i slike (Sarajevo: Did, 2000); Sarajevski eseji: Politika, ideologija i tradicija (Zagreb: Durieux, 2000); Riječi kao boje zdjela: Odrazi vječne mudrosti u sonetima Skendera Kulenovića (Sarajevo: Did, 2000); Kriva politika: Čitanje historije i povjerenje u Bosni (Tuzla/Sarajevo/Zagreb: Radio Kameleon/Did/Durieux, 1998); Dobra Bosna (Zagreb: Durieux, 1997); O nauku znaka (Sarajevo: Did, 1996); Živa Bosna: Politički eseji i intervjui, drugo izdanje (Ljubljana: Oslobođenje International, 1995). Neke od knjiga Rusmira Mahmutćehajića prevedene su na engleski, francuski, albanski, bugarski i turski jezik. Prema tri njegova scenarija snimljena su tri filma – Srce Stoca i Tolerancija (reditelj Nenad Đurić) i Moj drugi (reditelj Nedim Lončarević).
Pored bosanskih, ti filmovi imaju i engleske inačice. O knjigama Rusmira Mahmutćehajića pisali su, uz mnoge druge, i Nijaz Alispahić, Mile Babić, Ivo Banac, David B. Burrell, William C. Chittick, Mateus Soares de Azevedo, Keith Doubth, David Fideler, Anna Maria Grünfelder, Carole Hodge, Alija Hodžić, Karl-Josef Kuschel, İbrahim Kalın, John Kruk, Miloš Lazin, Maria Lichtmann, Francis R. Jones, Gareth Jones, Edward Marquese, Sachiko Murata, Donald J. Moore, Seyyed Hossein Nasr, Slobodan Prosperov Novak, Adam B. Seligman, Michael A. Sells, Kurt Anders Richardson, Reza Shah-Kazemi, Abdulah Šarčević. U vremenu duljem od jedne decenije smatran je jednim od petsto najutjecajnijih muslimana u svijetu (The Muslim 500: The World’s 500 Most Influential Muslims, izdanje The Royal Islamic Strategic Studies Centre.)
Osim što je bio potpredsjednik prve Vlade Republike BiH, Mahmutćehajić je bio i ministar za energetiku, rudarstvo i industriju Republike Bosne i Hercegovine.