Zamjenici predsjedavajućeg Doma naroda PSBiH , Nikola Špirić (SNSD) i Dragan Čović (HDZBiH) , uputili su zahtjev predsjedavajućem Doma Kemalu Ademoviću za sazivanje sjednice Kolegija ovog doma, saznaje Raport.
I ne bi bilo ništa neobično u tome da Špirić i Čović kao jedinu tačku dnevnog reda nisu predložili onu pod nazivom ‘Osiguranje neometanog rada i funkcioniranja Doma naroda PSBiH’.
Zahtjev je upućen uz prijedlog da se sjednica održi 20. aprila .
Na prvi pogled, moglo bi se pomisliti da je riječ o inicijativi koja bi trebala doprinijeti stabilnosti i efikasnosti parlamentarnog rada. Međutim, politička praksa u Domu naroda PSBiH u proteklom periodu pokazuje suprotno.
U praksi blokaderi, teoretski navodno deblokaderi
Da su upravo akteri koji sada pozivaju na ‘neometan rad’ Doma naroda PSBiH među ključnim generatorima institucionalnih blokada.
Naime, općepoznato je da delegati HDZ BiH i SNSD-a, uključujući i same potpisnike zahtjeva upućenog Ademoviću , često pribjegavaju nedolasku na sjednice, napuštanju sjednica ili obaranju kvoruma kada dnevni red ili potencijalne odluke nisu u skladu s njihovim političkim interesima i željama.
Posljednji put kad su HDZBiH i SNSD blokirali zasjedanje Doma bio je jučer, kada delegati te dvije stranke nisu došli na sjednicu koju je sazvao Ademović, a nekoliko prethodnih sjednica su blokirali ili SNSD ili HDZBiH naizmječno ili obje te stranke.
Mehanizam blokade je već dobro poznat, jer Dom naroda funkcioniše na principu etničke zastupljenosti, pri čemu klubovi delegata imaju mogućnost da napuštanjem sjednice onemoguće njen nastavak. Upravo taj instrument, koji bi trebao biti zaštita vitalnih nacionalnih interesa, u praksi se pretvara u sredstvo političke opstrukcije.
Više puta javnost je svjedočila da kada većina od osam delegata u Domu, koja postoji i bez glasova delegata SNSD-a i HDZ-a predloži dnevni red i pokuša usvojiti određene zakone ili odluke, odgovor često dolazi u vidu razbijanja kvoruma.
U tom kontekstu, Špirićeva i Čovićeva inicijativa za ‘osiguranje neometanog rada’ pravi je paradoks i zato se postavlja pitanje da li je riječ o iskrenom pokušaju stabilizacije rada Doma naroda ili o političkom manevru kojim se nastoji preusmjeriti odgovornost za blokade na druge aktere?
No, sudeći prema dosadašnjoj praksi i ponašanju SNSD- a i HDZBiH prije će biti da je riječ o ovom drugom razlogu i da će Špirić i Čović vjerovatno ponuditi Ademoviću opciju da sazove sjednicu Doma naroda PSBiH ali samo s tačkama koje predlože te dvije stranke.
To znači da na dnevnom redu nema izmjena Zakona o akcizama BiH, Izbornog zakona BiH koji predviđa uvođenje izbornih tehnologija, da nema izmjena Zakona o PDV-u koji predviđa nultu stopu PDV-a na osnovne životne namirnice, lijekove i stočnu hranu i svih drugih zakona koji bi donijeli dobrobit građanima,a čije su usvajanje SNSD i HDZBiH u Domu naroda PSBiH do sada više puta spriječili obaranjem kvoruma.
U protivnom , odnosno ako Ademović ne prihvati Čovićeve i Špirićeve zahtjeve vjerovatno će nastaviti bojkot i blokadu Doma naroda PSBiH.
Ili kako oni hoće, ili nema sjednica
Takvo ponašanje ne samo da podriva povjerenje u institucije, već i obesmišljava samu svrhu parlamentarnog sistema. Dom naroda, kao ključna komponenta zakonodavne vlasti, trebao bi biti prostor kompromisa i političke odgovornosti, a ne arena za taktičke blokade i ispunjavanje želja u pogledu kreiranja dnevnog reda po želji samo SNSD-a i HDZBiH.
Zbog toga zahtjev Špirića i Čovića otvara ozbiljna pitanja o političkom licemjerstvu. Pozivati na neometan rad institucije, dok se istovremeno aktivno učestvuje u njenom blokiranju, predstavlja kontradiktornost koja zahtijeva javno propitivanje.
U konačnici, istinsko „osiguranje neometanog rada“ Doma naroda neće doći kroz deklarativne inicijative, već kroz promjenu političkog ponašanja i odustajanje od opstrukcija i prihvatanje demokratskih i poslovničkih procedura, čak i onda kada rezultati nisu u skladu s partijskim interesima.
Tek tada bi se SNSD-i HDZBiH moglo povjerovati da teže ka ‘nesmetanom radu’ Doma naroda PSBiH.
Do tada, njihove inicijatve se mogu tumačiti samo kao pokušaj da nađu izlaz iz situacije u kojoj su oni evidentno blokaderi rada Doma naroda PSBiH.