U bratunačkom naselju Glogova danas je obilježena 34. godišnjica jednog od prvih masovnih zločina nad Bošnjacima tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu, kada je 9. maja 1992. godine ubijeno 65 civila, među kojima su bili žene, djeca i starci.
Porodice žrtava, preživjeli svjedoci, predstavnici institucija i brojni građani okupili su se kako bi odali počast ubijenim mještanima i poslali poruku da zločin u Glogovoj ne smije biti zaboravljen.
Obilježavanje je simbolično održano na Dan pobjede nad fašizmom, 9. maja, uz poruku da se upravo tog datuma 1992. godine u Glogovoj „pred očima Evrope ponovio fašizam“.
Program je počeo obraćanjem mjesnog imama Hariz Čomić, nakon čega su proučena Fatiha i položeno cvijeće na spomen-obilježju ispred džamije. Prisutni su potom obišli lokalitet masovne grobnice iz koje su ekshumirani posmrtni ostaci 40 mještana.
Historijski čas održao je preživjeli svjedok masakra Omer Delić, koji je podsjetio na događaje iz maja 1992. godine, kada su srpske snage opkolile selo, zapalile kuće i izvršile masovno strijeljanje civila.
“Istina se mora prenositi mlađim generacijama kako se ovakvi zločini nikada i nikome ne bi ponovili”, poručio je Delić.
Prema dostupnim podacima i presudama međunarodnih sudova, zločin u Glogovoj smatra se jednim od prvih masovnih zločina nad Bošnjacima u Podrinju. U napadu su učestvovale snage JNA, lokalna policija i paravojne formacije, a selo je gotovo potpuno uništeno.
Za zločine počinjene u Glogovoj pred Haškim tribunalom osuđen je Miroslav Deronjić.
Obilježavanju su prisustvovali i ministar obrazovanja i nauke Tuzlanskog kantona Ahmed Omerović, narodni poslanik Ramiz Salkić, kao i članice Udruženje Žene Podrinja.
Tokom obraćanja istaknuto je da negiranje genocida i glorifikacija ratnih zločinaca predstavljaju „najdirektniji oblik modernog fašizma“, uz poruku da „zločin bez kazne ostaje prijetnja budućnosti“.
Prema podacima udruženja žrtava, tokom rata u Bosni i Hercegovini ubijeno je ukupno 388 Bošnjaka iz Glogove, dok je u genocidu počinjenom 1995. godine stradalo njih 210.
Sa današnjeg skupa poručeno je da kultura sjećanja mora ostati živa kako bi se sačuvali istina, pravda i dostojanstvo žrtava.