Promocija fotomonografije prvo je održana u Tuzli.
„Bilo je u Tuzli jako posjećeno, tematika je drugačija, bila je puna dvorana. Večeras će biti doktor Pilav koji je učestvovao u proboju. Uvijek hoću da su na promocijama ljudi iz Srebrenice“, kazao je Bajrić.
Bajrić nam je pojasnio tematiku promocije koju je predstavio Tuzli, Sarajevu, a planira i promocije i u inostrasntvu.
„Prvo je proboj Srebreničana 1995. Snimao sam fotoaparatom, snimali kako izlaze ljudi, igrom slučaja bili smo tu po zadatku raspoređeni. Bilo je mnogo i stranih novinara. Muhamd i ja smo došli u Tuzlu i jedan Robert koji je radio za stranu agenciju, znao je dobro naš jezik, kad sam pokazao šta ja imam, htjeli su da me rastrgaju. Nema lista u svijetu koji to nije prenio na naslovnicu“, kazao je Bajrić.
Poručio je da su emocije, kada priča i gleda fotografije iz Srebrenice, danas još jače.
„Iste su emocije, isto me potrese, možda čak i malo više, malo je učinjeno za taj narod. Malo se priča i nedovoljno o Srebrenici i genocidu. Dozvolili smo da drugi rukovode našim sudbinama. Pun je Zvornik i Prijedor zlikovaca, narod ih prepoznaje, a ne možeš ništa da učinis, jedino novi rat, a to nije dobro“, pojašnjava Bajrić.
Bajrić nam je ispričao da ima 250.000 fotografija, te da nikad nije izostao sa marša, a planira ići i na ovaj, 31.
„Nisam od fotografa koji dođu i slikaju dvije-tri slike. Ne, ja zauzmem poziciju i fotografišem sve i poznate i nepoznate, nema čovjeka koji se ne može naći na mojim fotoragijama“, opisuje nam Bajrić iskustva sa pohoda u čast žrtvama genocida.
Pitali smo Bajrića i jesu li sudovi tražili njegove fotografije kao dokaze zločina.
„Niko nikad nije pitao šta imam, a mnogi su vidjeli, jer sam objavio u svim našim medijima. Gostovao sam i po televizijama, govorio isto kao i ovo sad, ali ne, niko ne spominje. Iz RS-a govore idu prazni tabuti, ne nisu prijatelji oni prazni, nego ste na 10 mjesta razbacali jedno tijelo, pa se iznova sahranjuje. O grobnicama trebaju da pričaju ljudi koji poznaju jezike, da se tim strancima priča više o tome, sedam hiljada ljudi će sad biti na Maršu mira“, kazao je Bajrić.
Bajrić nam je odgovorio i na pitanje o tome, da li je, s obzirom na posjed toliko hiljada „dokaznih“ fotografija, ikada dobio prijetnje.
„Taman posla, to je istina, nisam ništa slagao, zašto bi mi iko prijetio, ja volim srpski narod, rođen sam u mjestu prekoputa Loznice, družili se svi, pa kažu građanski rat. To je kad su ljudi stalno u nekom konfliktu, a mi nismo bili, nego eto odjednom upada banda – strijelja, ubija iz čista mira. Ja bih se zapitao i obračunao sigurno da mi neko prijeti. Mene su 1996. prijatelji iz Loznice zvali, došli po mene, otišao sam, do tri sata smo sjedili, jeli, pili. Toliko smo se voljeli. Samo ne volim što je srpski narod dopustio političarima i toj vlasti da ih blate po svijetu. Loznica i Zvornik su mi tad bili, kao momku, glavni gradovi svijeta“, kazao nam je Bajrić.
Cijeli razgovor pogledajte na našem YouTube kanalu.