Američki predsjednik Donald Trump odobrio je nuklearni sporazum sa Saudijskom Arabijom koji bi ovoj kraljevini mogao omogućiti obogaćivanje vlastitog goriva za civilne nuklearne reaktore.
Ipak, sporazum zaobilazi strogi “zlatni standard” međunarodnog nadzora, što je već izazvalo oštre reakcije i zabrinutost zbog moguće trke u naoružanju na Bliskom istoku.
Američko ministarstvo energetike saopćilo je u srijedu poslijepodne da je sporazum potpisan te da će sada biti upućen Kongresu na obaveznu reviziju.
Riječ je o takozvanom “Sporazumu 123”, koji će važiti trideset godina. Prema riječima američkih zvaničnika, američke kompanije pružat će tehnologiju i stručno znanje za razvoj saudijskog nuklearnog programa.
Međutim, sporazum bi mogao izazvati brojne kontroverze, kako u Sjedinjenim Američkim Državama tako i širom Bliskog istoka. Sposobnost obogaćivanja nuklearnog goriva, iako deklarativno namijenjena civilnim svrhama, u teoriji otvara mogućnost razvoja nuklearnog oružja.
Američki ministar energetike Chris Wright branio je potpisivanje sporazuma, ističući da on “održava najviše standarde nuklearne sigurnosti i neširenja naoružanja”.
Kako će funkcionisati proces?
Prije početka bilo kakvog obogaćivanja uranija, zajednički američko-saudijski tim prvo će procijeniti komercijalnu isplativost i opravdanost projekta. Prema dogovoru, američke kompanije gradit će postrojenja bez direktnog prijenosa najosjetljivije tehnologije Saudijskoj Arabiji.
Sporazum također zabranjuje Rijadu razvoj vlastite tehnologije za obogaćivanje uranija ili njenu kupovinu od trećih država u narednoj deceniji.
Ono što najviše zabrinjava kritičare jeste ograničen broj inspekcija. Za razliku od Ujedinjenih Arapskih Emirata, koji su 2009. godine potpisali ugovor prema “zlatnom standardu”, Saudijska Arabija nije obavezna potpisati Dodatni protokol s Međunarodnom agencijom za atomsku energiju (IAEA).
Saudijske vlasti godinama su odbijale taj zahtjev, strahujući da bi međunarodni inspektori teoretski mogli dobiti pristup svetom gradu Meki ili kraljevskim palačama. Umjesto toga, dogovoren je bilateralni sporazum o zaštiti koji sada treba dobiti odobrenje IAEA-e.
Geopolitika i strateški interesi
Pobornici sporazuma ističu da on otvara unosno tržište za američku nuklearnu industriju te istovremeno sprečava rivale poput Kine i Rusije da preuzmu primat u Saudijskoj Arabiji.
Iz Američkog ministarstva energetike poručuju da je riječ o početku višemilijarderskog partnerstva koje će donijeti dobro plaćena radna mjesta i dugoročni ekonomski rast.
Iz Ambasade Saudijske Arabije u Washingtonu saopćili su da dogovor “odražava zajedničku viziju proširenja saradnje u energetici i tehnologijama budućnosti”.
Ipak, susjedne države pažljivo prate svaki potez. Izrael, za koji se općenito vjeruje da posjeduje neprijavljeno nuklearno oružje, dugo izražava zabrinutost zbog saudijskog pristupa ovim tehnologijama.
S druge strane, Iran, glavni regionalni rival Saudijske Arabije, već raspolaže zalihama obogaćenog uranija. Saudijski prijestolonasljednik Mohammed bin Salman ranije je poručio da će njegova zemlja nastojati razviti nuklearno oružje ukoliko Iran ikada dođe do njega.
Strah od nuklearne trke
Ideja o ovom sporazumu prisutna je godinama. O njoj se pregovaralo i tokom administracije Joea Bidena, kao dijelu šireg plana normalizacije odnosa između Izraela i Saudijske Arabije, ali su pregovori zaustavljeni nakon početka rata u Gazi.
Trumpova administracija nedavno je ponovo pokrenula razgovore, a sada je konačna odluka na američkom Kongresu, koji može blokirati sporazum ukoliko i Zastupnički dom i Senat usvoje rezoluciju o njegovom odbacivanju.
Očekuju se burne političke reakcije. Demokratski senator Ed Markey već je oštro kritikovao dogovor, upozorivši da bi mogao “omogućiti širenje nuklearnog oružja i pokrenuti trku u naoružanju u regiji”.
Sličan stav iznio je i Henry Sokolski, predsjednik neprofitnog Edukativnog centra za politiku neširenja naoružanja, koji je postavio pitanje kakav će presedan ovaj sporazum predstavljati za Ujedinjene Arapske Emirate, Tursku i Egipat.