U novoj kolumni pod naslovom “Kako se kalio čelik”, Dženan Skelić kroz metaforu kaljenja čelika promišlja o karakteru, istrajnosti i vrijednostima koje se oblikuju u najtežim životnim okolnostima. Autor analizira odnos pojedinca i društva, propitujući šta čovjeka čini otpornim, a šta ga lomi. Kolumnu prenosimo u cijelosti.
Piše: Dženan Skelić
Kada je 1995. stao rat, stanovnici Bosne i Hercegovine, bez obzira na entitet, nacionalnu ili vjersku pripadnost, ponadali su se u dolazak boljeg sutra.
Povjerovavši u političku bajku o “zlatnim kašikama”, mi Bošnjaci smo sa ushićenjem iščekivali transformaciju postratnog društva, ili barem ovoga federalnog entiteta, u balkansku verziju Švicarske.
“Voljeni vođa” nam je toliko toga obećao, da je Švicarska budućnost bila najmanje čemu bi se narod imao nadati.
No, kako to obično biva, “obećanje, ludom radovanje”, svelo je velike snove na surovu realnost beznađa i kontinuiteta opštenarodnog propadanja.
Ali nisu svi propadali. Bile su tu po strani nekakve halke, minderi i divani, sa kojih su se oni, koji su se u njihova kola uhvatili i s njima učkure podvezali, preko noći, raznoraznim tenderima, tranzicijama i privatizacijama, prometnuli u nekakvu polukulturnu, nakaradno civiliziranu, uglavnom funkcionalno nepismenu elitu, sličniju nečemu, što bi mogli opisati, kao karikaturnu kopiju ruskih oligarha, nego istinsku kremu društva.
Tako su iz tih halki, kao iz transa kakve derviške džezve, nemušto i teatralno iskakali novopečeni bogataši, pokondirene tikve, šalabajzeri i ublehaši, nesposobni da se snađu u ulozi lažne aristokracije u koju su se izmetnuli iz opanaka i kaljača.
Nije im išlo ni to, da pokrenu pogone fabrika, za marku preotetih od radnika, već su, sa nekadašnjim proizvodnim gigantima. radili ono u čemu su jedino vični, isjeci, raskomadaj, prodaj po višestrukoj cijeni, pa zarađenu razliku uloži u novog giganta spremnog za kasapljenje.
Čitava je plejada postratnih tajkuna poput krvožednih vukodlaka iskočila za tri decenije tih halki u hladovini duboke države, koju je još za rata izgradila SDA sa svojim vjerskim satelitom IZBiH, marljivo radeći na stvaranju pretpostavki za vraćanje begovsko-feudalne tiranije pod krinkom božanskog prava odabranih namjesnika na zemlji, “čuvara vjere i nacije”, donositelja Preporoda, lučonoša, spremnih da za sve nas ponesu plamen utopije spjevan u krilatici o “u svojoj vjeri na svojoj zemlji”, pa makar bila i ko avlija, pa i kad bi ostatak života proveli ko fukara, raja i sirotinja.
Naravno, tom fukarom neko mora upravljati, diktirati, da se ne izgubi opet u snu o besplatnom školovanju, besplatnom liječenju, besplatnim stanovima i drugim zlima nekakvog ludila o jednakosti, jednakom pravu i šansi za sve.
Taj neko, prirodno je, treba da bude upravo onaj ko je taj narod od dostojanstvenih ljudi pretvorio u slomljenu i isprepadanu sirotinju, bez hrabrosti da se za sebe i budućnost svoje djece zauzme.
Tako ispade, da nas “voljeni vođa” nije slagao, jer doista je ovaj naš svijet postao trpeza sa zlatnim escajgom, kojim, obično ko lopatama, rukuje vođina probrana, od Boga počašćena, lažna elita. Njima se pod mudrom palicom vođe otvorio portal u svjetove dženetske raskoši, u simulakrume rajskih bašći ispunjene svakojakim luksuzima, nestvarnim prilikama i mogućnostima.
Vođa im je podario svijet, koji je bliži Marvelovim paralelnim univerzumima supermoći nego stvarnom postojanju. Uveo ih je u carstva u kojima su nedodirljivi, iznad zakona, svemoćni i svemogući, u kojima kažu budi i ono bude, u kojima su oni, od običnih papaka, preko noći postali gospodari života i smrti, imaoci prstena moći, sa kojim mogu fabrike vrijedne milijarde kupiti za par stotina hiljada ili ih preuzeti za cijenu jeftinih obećanja o boljem sutra, koje niko i nikada ne mora ispuniti.
Dao im je vođa tu nestvarnu dunju, podignutu na kostima šehida, na slomljenim nadama majki, što su se iskrunile ko klipovi kukuruza čekajući, da svoju djecu iz nepoznate rupe iskopaju, da bi ih u zemlju zalivenu suzama ko sjeme posadile. Dao im je vođa čardake uzdignute uzrak snagom huka i daha, teškim radom slomljenih očeva. Sve im je dao a nama ostalima sve oduzeo.
Progutala su nezaježljiva usta tih zloduha sve bogatstvo naše zemlje, svu snagu naših predaka, sve nade naših majki i sav trud naših očeva. Proždrli su moćne fabrike, popili snove i ambicije cijele radničke nacije.
Da radničke nacije, ne bošnjačke, ne hrvatske, ne srpske već radničke, otimajući joj sve što je više od četiri decenija rađala iz svoje utrobe.
Pozobali su
🏭 Metaloprerađivačka i teška industrija
- Krivaja Zavidovići: Nekadašnji evropski lider u drvnoj i metalskoj industriji s preko 12.000 radnika; uništen kroz sukcesivne stečajeve i neuspješnu prodaju “Ortačkoj grupi”.
- Željezara Zenica: Predratni gigant s 22.000 radnika. Nakon što je proizvodni pogon prodat Mittalu, kćerinska firma “Željezara Zenica d.o.o.” (restorani, građevinska operativa, prateće usluge) gurnuta je u stečaj, a njena imovina rasprodata radi namirenja dugova.
- Aluminij Mostar: Jedini proizvođač tečnog aluminija u BiH i najveći izvoznik ugašen je 2019. godine zbog nagomilanih dugova za električnu energiju koji su premašili 400 miliona KM. Iako je dio pogona kasnije iznajmljen stranim investitorima, stara korporativna struktura je uništena.
- Energoinvest Sarajevo (različiti pogoni): Najveći bh. konglomerat koji je zapošljavao preko 40.000 ljudi širom svijeta divljački je rascjepkan. Većina njegovih specijalizovanih fabrika (poput Tvornice termoaparata TAT, Energoinvest-Rasklopne opreme i dr.) prodata je u bescijenje ili likvidirana.
- FAMOS Sarajevo (Hrasnica / Konjic): Fabrika motora Sarajevo, koja je snabdijevala vojnu i kamionsku industriju, rascjepkana je na manje cjeline nakon čega je većina pogona završila u stečaju i propala.
- Unis Pretis Vogošća: Gigant namjenske i auto-industrije (proizvođač legendarnog TAS-a i TAS Golfa) uništen je kroz parcijalnu privatizaciju, podjelu imovine i pljačku opreme, dok je samo mali dio namjenske industrije preživio.
- TTU Tuzla (Tvornica transportnih uređaja): Vodeći proizvođač transportera i rudarske opreme uništen je lošim upravljanjem i višegodišnjim štrajkovima, nakon čega je imovina u stečaju prodata novoformiranoj firmi TTU Energetik.
- Metalno Zenica: Preduzeće za izradu metalnih konstrukcija i mostova, koje je radilo širom svijeta, uništeno je lošom privatizacijom i gurnuto u stečaj 2016. godine.
🧪 Hemijska industrija (Tuzlanski bazen)
- Dita Tuzla: Legendarna fabrika deterdženata privatizovana je od strane sarajevske Lore, nakon čega je uslijedilo izvlačenje kapitala, milionski dugovi i stečaj. Iako su radnici privremeno sami pokrenuli proizvodnju, firma je izgubila tržišnu poziciju.
- Polihem Tuzla: Ključni dio nekadašnjeg holdinga “Soda So” koji je proizvodio poliuretansku hemiju uništen je i likvidiran kroz stečajni postupak, ostavljajući industrijsku zonu u ruševinama.
- Gumitehnika / Hak Tuzla: Fabrike iz lanca hemijske industrije uništene su odmah nakon rata zbog nemogućnosti ponovnog pokretanja složenih tehnoloških procesa i nedostatka obrtnih sredstava.
🏗️ Građevinski sektor
- Hidrogradnja Sarajevo: Građevinska kompanija koja je gradila brane, autoputeve i tunele u Libiji, Iraku i širom bivše Jugoslavije proglasila je stečaj nakon decenijskog propadanja, štrajkova radnika i nemogućnosti naplate potraživanja iz inostranstva.
- Vranica Sarajevo: Najveća bh. visokogradnja, prepoznatljiva po gradnji simbola Sarajeva (poput zgrada Momo i Uzeir/Unisovi tornjevi), uništena je nakon sumnjivog preuzimanja dionica, rasprodaje atraktivnih nekretnina i zemljišta, te namjernog guranja u stečaj.
- GP Bosna Sarajevo: Još jedan građevinski gigant sa hiljadama radnika koji je nestao s tržišta nakon neuspješnih privatizacijskih procesa i gubitka ugovora.
🚬 Prehrambena i duhanska industrija
- Agrokomerc Velika Kladuša: Prehrambeno-industrijski kompleks koji je hranio cijelu Krajinu i zapošljavao 13.000 ljudi sistematski je rasparčan. Imovina je u stečajnim postupcima rasprodana u bescijenje, a pogoni prepušteni propadanju.
- Fabrika duhana Sarajevo (FDS): Profitabilna fabrika sa tradicijom od preko 140 godina prodata je fondu CID, a zatim British American Tobacco-u, koji je ugasio kompletnu proizvodnju cigareta u Sarajevu i zatvorio pogone.
- Fabrika duhana Mostar (FDM): Preživjela je rat, ali ne i privatizaciju. Kupci iz Bugarske i domaći nakupci nisu ispunili obaveze, imovina je devastirana i opljačkana, a fabrika trajno zatvorena.
- Hepok Mostar: Nekadašnji gigant za proizvodnju vina, sokova i hrane rascjepkan je i privatizovan u dijelovima. Iako brend donekle postoji kroz privatno vlasništvo, predratni kapaciteti i stotine hektara zasada su uništeni.
👗 Tekstilna i kožarska industrija
- Borac Travnik: Tekstilni kombinat s kćerinskim firmama širom BiH (Zenica, Banovići, Vitez) zapošljavao je hiljade žena. Uništen je kroz podjelu na manje holdinge i sumnjive privatizacije koje su dovele do stečaja.
- KTK Visoko (Kožarsko-tekstilni kombinat): Vodeći prerađivač kože na Balkanu uništen je nagomilavanjem milionskih dugova, rasparčavanjem imovine i neplaćanjem doprinosa radnicima.
- Alhos Sarajevo: Čuvena sarajevska modna konfekcija završila je u stečaju, a njene zgrade i zemljište su pretvoreni u tržne centre i stambene komplekse.
- Aida Tuzla: Fabrika obuće koja je zapošljavala hiljade radnika u Tuzli, Lukavcu i Kalesiji uništena je nakon višegodišnje agonije i radničkih protesta na ulicama.
🛒 Trgovina i logistika
- Feroelektro Sarajevo: Trgovački gigant s ogromnom imovinom i skladištima u BiH i Hrvatskoj uništen je nakon privatizacije od strane Stanić-Investa, koja je kasnije sudski poništena, ali tek nakon što je firma potpuno opustošena.
- Energopetrol Sarajevo: Najveći domaći lanac benzinskih pumpi pretrpio je ogromne gubitke tokom dokapitalizacije od strane konzorcija INA/MOL, što je godinama bilo predmetom istraga za privredni kriminal.
- UPI Sarajevo (Ujedinjena poljoprivreda i industrija): Trgovački i distributivni lanac koji je posjedovao stotine prodavnica i skladišta potpuno je nestao kroz privatizacijsko rascjepkavanje.
Na kraju će nam i nakon ovog dugačkog ali ne i konačnog spiska, hrabro pričati, kako nas samo njihov povratak može spasiti, kako im trebamo dati priliku, da napokon sve učine boljim i donesu nam zlatni pribor za ručavanje za dvanaest osoba.
Imat će hrabrosti da nam pričaju o tome, kako nas drugi lažu a da nam oni isključivo dobro misle, da nas oni od nas samih čuvaju.
Bit će dovoljno drski i bahati, pa će nam “mali od vođe” poručiti, kako ih ovi novi, ova Trojka, već sustiže na planu korupcije, žaleći se valjda na to da ovi ruše njihove rekorde, šta li!
Bit će krajnje bezobrazni, dovoljno silni, pa će nam obećavati, kako će sada sve ranije obećano istinski i učiniti, da nas više neće varati niti lagati i da će se iz korijena i iskreno promijeniti, te bandu iz svojih redova očistiti.
Sa lažnim suosjećanjem će klimati, gestikulirati bliskost, jednostavnost i običnost na tako loš i jeftin način, nesposobni da skriju svoju stvarnu prirodu zvijeri, krvožednika i raspojasanog kabadahije, ne ostavljajući ni trunke sumnje u to da smo za njih obične, priglupe ovce, stado, koje ide tamo gdje zvono predvodnika zvoni, pa makar to bio put u ponor ili klaonicu. jer na kraju krajeva, zar nismo slijedili to zvono uz melodiju obečanja da “rata neće biti” i ima ko da nas štiti.
Veliki vođa i mali u njega, dali su nam samo pusta obećanja, floskule i snove, a od nas su uzeli sve, što smo imali i to su sve dali svojoj probranoj djeci, a mi smo im svakako uvijek bili samo kmetovi.
Ako nam sada nije vrijeme da im podvučemo refu i svedemo račun, sada kada gase Željezaru, srce jednoga grada, onda smo i zaslužili da nas, i potkuju i osedlaju, zajašu i mamuzaju, pa u vječnost tjeraju do džehenema i nazad.
Svi su sukobi klasni, a samo su upakovani kao vjerski, nacionalni ili rasni.