„Umjetna inteligencija može računati, ali čovjek mora donositi odluke“, poručuje Maximilian Kiener s Instituta za etiku u tehnologiji pri Tehničkom univerzitetu u Hamburgu.
Od savjeta o izboru karijere i pomoći pri učenju do podrške ljudima koji chatbotove koriste kao zamjenu za razgovor s terapeutom, čini se da umjetna inteligencija danas ima odgovor na gotovo svaki problem.
Virtualni asistenti uglavnom su programirani tako da budu ljubazni i susretljivi te rijetko osporavaju ono što korisnik kaže. Međutim, upravo taj privid ljudskosti može stvoriti opasnu iluziju zbog koje ljudi njihovim odgovorima počinju previše vjerovati, upozorava Kiener.
Umjetna inteligencija ne može donositi vrijednosne sudove
Prema njegovim riječima, umjetna inteligencija može analizirati podatke i ponuditi različite mogućnosti, ali ne može umjesto čovjeka odlučiti šta je moralno ispravno ili koji životni put treba izabrati.
Odluke o tome treba li neko postati advokat ili ljekar, prekinuti vezu ili promijeniti način života nemaju samo jedan tačan odgovor niti se mogu jednostavno izračunati.
Problem nastaje kada ljudi složene životne odluke počnu prilagođavati načinu na koji funkcioniraju algoritmi.
Kada je riječ o usamljenosti, obrazovanju ili međuljudskim odnosima, često se radi o društvenim problemima koje tehnologija sama ne može riješiti.
Kiener zato smatra da se svaka nova primjena umjetne inteligencije ne može automatski nazvati inovacijom. Kao posebno opasan primjer navodi seksualizirane deepfake fotografije djece, koje predstavljaju zloupotrebu tehnologije, a ne napredak.
Prema njegovom mišljenju, etika ne usporava razvoj umjetne inteligencije, nego pomaže da tehnologija zaista bude korisna ljudima.
Najbolji rezultati postižu se kada čovjek i umjetna inteligencija sarađuju od samog početka, umjesto da se tehnologiji prepusti samostalno donošenje odluka.
Chatbot koji ne daje odgovore nego postavlja pitanja
Matthias Uhl, profesor poslovne i društvene etike na Univerzitetu Hohenheim, razvio je takozvani sokratski chatbot.
Za razliku od uobičajenih sistema koji odmah nude rješenje, ovaj chatbot korisniku postavlja dodatna pitanja i pomaže mu da sam pronađe odgovor.
Timovi univerziteta u Hohenheimu i Bambergu testirali su ovaj jezički model kroz nekoliko eksperimenata. Rezultati su pokazali da je prilagođeni chatbot pomogao korisnicima da donose moralno uravnoteženije i pravednije odluke.
Istraživači su, međutim, naišli na važnu prepreku. Kada imaju mogućnost izbora, ljudi rjeđe biraju sistem koji im postavlja dodatna pitanja jer uglavnom žele odmah dobiti direktan savjet.
Privatni korisnici vjeruju previše, stručnjaci premalo
Dok privatni korisnici često prebrzo prihvataju savjete umjetne inteligencije, stručnjaci su prema njenim procjenama uglavnom znatno oprezniji.
To se posebno primjećuje u medicini. Sistemi utemeljeni na umjetnoj inteligenciji mogu brzo i precizno analizirati rendgenske i druge medicinske snimke, ali mnogi ljekari i dalje teško prihvataju takvu tehnologiju.
Istraživači su utvrdili da osobe s više stručnog znanja ponekad potcjenjuju procjene umjetne inteligencije čak i kada su one preciznije od njihovih.
Novi sistemi mogli bi pomoći u izgradnji opravdanog povjerenja tako što bi jasno prikazivali razloge za određenu procjenu i navodili koliko su sigurni u rezultat.
Umjetna inteligencija mogla bi, naprimjer, navesti da je 90 posto sigurna u određenu klasifikaciju, čime bi stručnjaci lakše procijenili koliko se mogu osloniti na njen rezultat.
Istraživački tim planira da do kraja 2027. godine predstavi prve testirane prototipe, nakon čega bi ih trebali isprobati i medicinski stručnjaci.
Iako umjetna inteligencija može obrađivati ogromne količine podataka, analizirati mogućnosti i postavljati korisna pitanja, stručnjaci upozoravaju da ne može preuzeti ljudsku odgovornost.
Konačne odluke, posebno one koje uključuju moralne vrijednosti, emocije i životne prioritete, i dalje mora donositi čovjek.