Saudijska Arabija usprotivila se mogućnosti da se Egipat pridruži sigurnosnom sporazumu koji su prošle sedmice potpisale Turska i Pakistan, uprkos nastojanjima Ankare da u ovaj savez uključi i Kairo, piše Middle East Eye.
Prema navodima ovog medija, stav Rijada posljedica je sve većeg nezadovoljstva politikom egipatskog predsjednika Abdela Fattaha el-Sisija, ali i procjene da Egipat danas nema isti strateški i vojni značaj kakav je imao ranije.
Oružani napad na Saudijsku Arabiju
Sporazum predviđa da se oružani napad na Saudijsku Arabiju, Tursku ili Pakistan tretira kao napad na sve tri države. Iako su saudijski zvaničnici sporazum predstavili kao način jačanja zajedničkih odbrambenih kapaciteta, dokument ne definiše konkretne mehanizme zajedničkog djelovanja niti precizira okolnosti u kojima bi se aktivirala vojna pomoć.
Protivljenje Rijada uključivanju Egipta povezano je s višegodišnjim nesuglasicama između dvije zemlje. Saudijska Arabija je nakon što je Sisi 2013. godine preuzeo vlast vojnim udarom bila jedan od glavnih finansijskih podržavalaca njegove vlade, izdvojivši oko 25 milijardi dolara za podršku egipatskoj ekonomiji.
Međutim, odnosi su se s vremenom pogoršali, a Rijad je sve nezadovoljniji onim što smatra nedovoljnom podrškom Egipta u važnim sigurnosnim pitanjima.
Posebno se navodi uloga Kaira u sukobu Saudijske Arabije s jemenskim Hutima, koju saudijski zvaničnici ocjenjuju kao „minimalnu i nepouzdanu“. Zamjerke postoje i zbog ponašanja Egipta tokom sukoba između Sjedinjenih Američkih Država, Izraela i Irana.
Dodatnu zabrinutost u Rijadu izazivaju bliski odnosi Egipta s Ujedinjenim Arapskim Emiratima. To je posebno izraženo nakon pogoršanja odnosa Saudijske Arabije i UAE-a zbog podrške Abu Dhabija separatističkim grupama na jugu Jemena, koje Rijad smatra prijetnjom vlastitoj sigurnosti.
Middle East Eye navodi da je Egipat nakon iranskih napada poslao sisteme protuzračne odbrane i borbene avione u UAE. Predsjednik Sisi je tokom sukoba više puta posjetio predsjednika UAE-a Mohammeda bin Zayeda (Muhamed bin Zajed), dok slični potezi prema Saudijskoj Arabiji nisu zabilježeni.
Rijad također zamjera UAE-u i Egiptu određene poteze koji, prema njihovoj procjeni, nisu u skladu sa saudijskim interesima. Među njima su odnosi Emirata sa Somalilandom, strateška saradnja s Izraelom, podrška Etiopiji u sporu oko brane na Nilu te podrška Snagama za brzu podršku (RSF) u Sudanu.
Turski ministar vanjskih poslova Hakan Fidan (Hakan Fidan) izjavio je da je Egipat „prirodni partner“ Ankare i da bi u budućnosti mogao postati dio saveza nakon što se riješe određena tehnička pitanja.
Više turskih zvaničnika potvrdilo je za Middle East Eye da je Ankara nastojala uključiti Kairo i formalno mu ponudila učešće. Međutim, kada je postalo jasno da Egipat nije spreman pristupiti sporazumu, Turska, Pakistan i Saudijska Arabija odlučili su nastaviti bez njega.
Saudijski zvaničnici, s druge strane, osporavaju tvrdnje da je Egipat sam odbio sporazum. Bivši savjetnik saudijske monarhije takvu mogućnost nazvao je „smiješnom“, tvrdeći da bi Sisi rado pristupio savezu zbog finansijske koristi.
Vojni doprinos
Rijad smatra da Turska i Pakistan trenutno mogu ponuditi veći vojni doprinos. Turska raspolaže razvijenom odbrambenom industrijom, dok Pakistan ima brojnu vojsku i razvijenu proizvodnju naoružanja. Egipat, prema njihovoj procjeni, ima slabije kapacitete za proizvodnju napredne vojne tehnologije.
Ovakav stav dio je šire procjene Saudijske Arabije da regionalni utjecaj Egipta slabi. The Economist je nedavno ocijenio da je zemlja koja je decenijama bila jedan od stubova regionalnog poretka danas izgubila dio svoje ranije uloge kao posrednik i vojna sila.
Ipak, sporazum ne isključuje mogućnost da se Egipat u budućnosti pridruži savezu. Stav Rijada je da Kairo zasad treba ostati izvan njega, dok bi se eventualno članstvo moglo razmatrati ukoliko dođe do promjene odnosa i veće pouzdanosti Egipta.