Kineska brodarska kompanija Sea Legend pokreće redovnu kontejnersku liniju kroz Arktik, između Ningboa i Felixstowea u Velikoj Britaniji. Plovidba traje oko dvadeset dana, umjesto četrdeset preko Sueca. Ruta je nazvana Polarni put svile, a prolazi gotovo cijelom dužinom uz rusku obalu.
Sueckim kanalom se već više od 150 godina odvija najveći dio prometa između Azije i Evrope.
Posljednjih godina, međutim, pokazalo se koliko je ta zavisnost od jedne tačke rizična. Blokada kanala 2021. i napadi na trgovačke brodove u Crvenom moru zaustavili su promet i podigli troškove.
Upravo je to razlog zbog kojeg se traže alternative.
Osam polazaka do oktobra
Ruta ulazi u operativnu fazu, objašnjava docent na Fakultetu bezbjednosti Univerziteta u Beogradu Nenad Stekić.
“Kompanija Sea Legend Shipping ovih dana pokreće prvi redovni servis China-Europe Arctic Express, sa sedam brodova kapaciteta 1.528 do 4.890 TEU, koji će do početka oktobra obaviti osam sedmičnih polazaka na relaciji Ningbo-Felixstowe, uz dodatne evropske luke Rotterdam, Wilhelmshaven i Gdanjsk”, navodi.
Prema njegovim riječima, prevoz koji preko Sueca traje četrdeset dana, a oko Rta dobre nade pedeset, skraćuje se na oko dvadeset.
To je brže i od željezničkog koridora Kina-Evropa, koji traje oko dvadeset pet dana.
Zašto ruta radi samo dva mjeseca
Ovdje je ograničenje zbog kojeg Arktik zasad ne može zamijeniti Suec.
Plovidba je moguća samo u periodu od augusta do oktobra, kada se led povuče dovoljno da brodovi mogu proći.
Taj prozor se polako produžava. Arktički led se tokom zimskog vrhunca 2024. i 2025. smanjio za 5,8 posto.
Ipak, ukupan obim tereta kroz Sjeverni pomorski put i dalje je zanemarljiv u poređenju sa Suecom, navodi Stekić.
“Zbog sezonskog karaktera i ruskog nadzora, radit će se prije o dopunskoj ruti nego o zamjeni za Suec”, kaže.
Zašto su se zapadne kompanije povukle
Velike zapadne brodarske kompanije poput Maerska, CMA CGM i Hapag-Lloyda praktično su napustile tu rutu.
Kao razloge navode rizik sankcija, troškove osiguranja i ekološke razloge.
Posao je time prepušten manjim, uglavnom kineskim operaterima.
Uz to postoje i navigacijski rizici. Satelitska komunikacija i GPS su na visokim geografskim širinama manje pouzdani, a mogućnosti spašavanja ograničene. U posljednjih deset godina na Arktiku je zabilježeno preko petsto pomorskih incidenata.
Izvještaj kompanije Allianz Commercial za 2026. navodi da su sankcije i geopolitika jednaka prepreka razvoju te rute koliko i sam led. I kineska kompanija COSCO prestala je ploviti tim putem od 2022.
Rusija ima ono što Kina nema
Ruta je nezamisliva bez ruske infrastrukture, i to je ključna asimetrija.
“Kina ima brodove i teret, ali Rusija posjeduje ono što Kina još nema: sistem plovidbe, podatke o ledenim površinama, kapacitete za hitno spašavanje, hidrografiju i mogućnost pratnje ledolomcima”, objašnjava Stekić.
Prema podacima američke obalske straže, Rusija je početkom 2026. raspolagala s preko četrdeset ledolomaca, što je neuporedivo s bilo kojom drugom državom.
Za Rusiju to znači prihod od tranzitnih taksi i usluga pratnje, ali i polugu, jer kontroliše alternativnu rutu u trenutku kada su joj zapadna tržišta dijelom zatvorena.
Sankcije, međutim, usporavaju obnovu njene flote. Zbog toga se postojeći nuklearni ledolomci koriste i do 270 dana godišnje, što nosi tehničke i ekološke rizike.
Crni ugljik i tankeri bez ojačanog trupa
Zagovornici rute navode da je ekološki povoljnija, jer kraća plovidba znači manju potrošnju goriva.
Stvarnost je složenija.
Norveška organizacija Bellona upozorava da razvoj arktičke plovidbe nosi rizik povećanih emisija crnog ugljika i štete po krhki ekosistem, a da ruski plan vrijedan 1,8 biliona rubalja nema konkretne ciljeve za smanjenje tog uticaja.
Uz to je Moskva najavila korištenje tankera bez ojačanog trupa za prevoz nafte kroz Arktik, čime raste rizik od izlijevanja.
Zatvoreni koridor koji je sve ubrzao
Zanimljiv je i trenutak pokretanja linije.
Servis je ubrzan nakon zatvaranja poljskog željezničkog čvora u septembru 2025, kada je zaustavljeno preko 130 vozova na relaciji Kina-Evropa, s teretom vrijednim 25 milijardi eura.
To se uklapa u ono što Kina naziva Polarnim putem svile, dakle arktičkim proširenjem inicijative Pojas i put.
“Kina se 2018. u bijeloj knjizi o arktičkoj politici prvi put samoproglasila bliskoarktičkom državom. Ono što je tada bilo deklarativno sada dobija konkretnu, redovnu, komercijalnu formu”, kaže Stekić.
Kina geografski ne pripada Arktiku, ali nastoji postati dio odlučivanja o njemu.