Majčinstvo danas često izgleda kao utrka bez kraja. Posao, kućne obaveze, djeca, škola, aktivnosti, kuhanje i svakodnevni zadaci lako se pretvore u spisak koji nikada nema kraja.
Zbog toga se sve više govori o konceptu sporog majčinstva, koji ne podrazumijeva odustajanje od posla, karijere ili ambicija. Suština je u tome da majke pokušaju usporiti tamo gdje je to moguće i više pažnje posvete onome što im je zaista važno.
Manje pritiska
Djeci nisu potrebni savršeno organizovani dani, brojne aktivnosti niti roditelji koji će ispuniti svaki zadatak bez greške. Mnogo je važnije da osjete da ih roditelj sluša, vidi i da mu je stalo do onoga što govore.
Umjesto stalnog nastojanja da sve bude završeno, nekada je dovoljno odložiti telefon i nekoliko minuta razgovarati s djetetom. Zajednički doručak, šetnja, igra ili priča pred spavanje mogu biti dragocjeniji od velikih i unaprijed planiranih aktivnosti.
Važno je prihvatiti i da ne mora sve biti urađeno istog dana. Kućni poslovi mogu sačekati ako dijete u tom trenutku treba razgovor, zagrljaj ili pažnju.
Vrijeme za porodicu
Sporiji način života ne znači da treba potpuno promijeniti svakodnevicu. Male promjene mogu napraviti veliku razliku.
Dobro je odrediti vrijeme bez telefona, uvesti jednostavne porodične rutine i ne prihvatati svaku obavezu samo zato što se od roditelja očekuje da uvijek budu dostupni.
Poseban pritisak stvaraju i društvene mreže, na kojima se najčešće prikazuju samo najljepši trenuci porodičnog života. Poređenje s takvim sadržajima može stvoriti osjećaj da drugi roditelji sve postižu bolje.
Zato nije potrebno težiti savršenstvu. Bitnije je da djeca uz roditelje osjećaju sigurnost, bliskost i ljubav.
Najvažnije pitanje možda zato nije „Jesam li sve stigla?“, već „Jesam li bila prisutna?“
Jer djetinjstvo ne čine samo veliki izleti, putovanja i posebno organizovani događaji. Čine ga i obični dani, razgovori za stolom, zajednički smijeh, zagrljaji i vrijeme provedeno zajedno.
Dobra mama ne mora stići sve. Ponekad je najvažnije da stigne do svog djeteta.