Dugi periodi sjedenja bez ustajanja mogu biti povezani s većim zdravstvenim rizikom nego ista količina sjedenja raspoređena u kraće intervale, pokazuje veliko istraživanje Univerziteta u Glasgowu objavljeno u časopisu PLOS Medicine.
Istraživači su analizirali podatke 91.292 učesnika UK Biobanke, koji su sedam dana nosili uređaje za praćenje aktivnosti, a potom su praćeni u prosjeku duže od 12 godina.
Sjedenje je podijeljeno na produžene periode, koji su trajali najmanje 30 minuta uz najmanje 90 posto vremena provedenog u mirovanju, te na kraće ili kretanjem prekinute periode sjedenja.
Rezultati su pokazali da je svaki dodatni sat dnevno proveden u dugotrajnom, neprekidnom sjedenju bio povezan s oko 9 posto većim rizikom od smrti od raka.
Istovremeno, zamjena jednog sata takvog sjedenja laganom fizičkom aktivnošću bila je povezana s 12 posto manjim rizikom od smrti od raka.
Zamjena 30 minuta produženog sjedenja umjerenom fizičkom aktivnošću bila je povezana s oko 8 posto manjim rizikom.
Istraživači su ustanovili i da je dugotrajno sjedenje bilo povezano s većim rizikom od ukupne pojave raka, kao i nekih karcinoma povezanih s gojaznošću i dijabetesom tipa 2.
Nasuprot tome, sjedenje koje je češće prekidano kretanjem pokazivalo je povoljniji obrazac.
Autori naglašavaju da studija ne može dokazati da dugotrajno sjedenje uzrokuje rak ili smrt od raka. Riječ je o opservacijskom istraživanju, a među ograničenjima su i činjenica da su učesnici aktivnost nosivim uređajima mjerili samo sedam dana te da populacija UK Biobanke možda ne predstavlja u potpunosti širu populaciju.
Ipak, rezultati sugeriraju da nije važna samo ukupna količina vremena provedenog sjedeći nego i koliko dugo sjedimo bez prekida.
Autori zaključuju da bi češće prekidanje dugih perioda sjedenja i njihova zamjena makar laganim kretanjem moglo biti praktičan način smanjenja zdravstvenih rizika.