Hadžifejzović: „Život je čudo. Prva osoba koja je u ovoj zemlji izgovorila najtežu ovozemaljsku riječ – genocid – i to na samom početku rata bila je ista ta osoba koja je izvršila genocid. Kada su mu, na početku rata, na Palama, politički lideri, prvi među njima, također osuđen za genocid, predočili ratni plan, taj oficir, još uvijek sa petokrakom na čelu, začuđeno im je rekao: ‘Ljudi, pa to je genocid.’ Ova izjava je dokazana činjenica u Haškom tribunalu i bila je jedan od ključnih dokaza u presudi. Smrt presuđenog ratnog zločinca, kojeg je svjetski sud osudio za genocid, pokazala je i dokazala kakvi zaista jesmo svi. Isti oni naivni, popaljivi kao devedesetih godina. Kulja na sve strane mržnja, izranjaju boli i rane, isplivava đubrad na naslovne strane… Briga ikoga za mrtvog starca… Njegova smrt ne može u život vratiti nijednog ubijenog… Ko je za njega uopšte mario dok je na rate umirao…? Smrt je samo povod da se živi pokažu kakvi jesu, a takvi su da je to užas nad užasima… Nema novinara, nema intelektualca, nema akademika, nema političara koji je preciznije, tačnije, realnije opisao umrlog dok je još bio živ, kao što je to onaj, anamo on odavde. Taj koji ga je tako tačno opisao ovih dana priča drugu priču, ali avaj.
Predsjednik Srbije neće biti na sahrani. Ima državničke obaveze. Sahrana će biti narodna, ali sa velikim počastima.“