Bivši ukrajinski diplomata u BiH i Hrvatskoj, Oleksandr Levchenko, za “Face.ba” piše o ograničenoj političkoj konkurenciji na izborima za Državnu dumu, ulozi administrativnih resursa i državne kontrole, kao i o spornom glasanju na okupiranim teritorijama Ukrajine i učešću stranih pseudoposmatrača.
U nastavku u cijelosti donosimo njegovu novu kolumnu.
Parlamentarni izbori u Rusiji 2026. godine održavaju se u uslovima sistemski ograničene političke konkurencije. Tokom godina vlasti Vladimira Putina, značajan dio nesistemske opozicije bio je zabranjen, potisnut iz zemlje ili lišen mogućnosti da učestvuje na izborima. Političari koji otvoreno istupaju protiv rata suočavaju se s administrativnim i krivičnim pritiskom.
Nakon što je lista stranke „Jabloko“ isključena iz izbora, u saveznom glasačkom listiću našlo se 10 stranaka. Istovremeno, ključni parametri budućeg izbornog rezultata u velikoj mjeri određuju se još prije početka glasanja. Rukovodstvo „Jedinstvene Rusije“ i administracija predsjednika unaprijed regionalnim vlastima dostavljaju orijentacione pokazatelje prema kojima bi trebalo da postupaju. Prema podacima objavljenim uoči izbora za Državnu dumu, za regione su određeni okvirni ciljevi od oko 50% izlaznosti i 55% glasova za „Jedinstvenu Rusiju“, dok se za pojedine subjekte Ruske Federacije utvrđuju posebni ciljni parametri, u skladu s lokalnim okolnostima.
Na taj način, guverneri još prije otvaranja biračkih mjesta znaju kakav rezultat očekuje federalni centar. Za njegovo ostvarivanje regionalne i opštinske vlasti mogu koristiti administrativne resurse, uključujući uticaj na škole, bolnice, socijalne ustanove i poslodavce koji zavise od regionalnih budžeta. Time se stvara mehanizam centralizovanog podsticanja izlaznosti i političke podrške na nivou pojedinih teritorija i organizacija.
Eliminacija političke konkurencije
Pritisak na rusku opoziciju pokazuje da se čak i ograničena konkurencija dopušta sve dok ne predstavlja rizik od mobilizacije protestnog ili antiratnog biračkog tijela. Prema podacima Russian Election Monitor-a, do ljeta 2026. godine različitim metodama iz učešća na izborima uklonjena su 32 predstavnika političkih stranaka; 58 političara kažnjeno je novčanim kaznama, protiv 13 su pokrenuti krivični postupci, dok je 10 proglašeno „stranim agentima“.
Posebno je indikativno poništavanje registracije savezne liste „Jabloka“. Vrhovni sud Ruske Federacije je 10. avgusta 2026. godine, postupajući po tužbi stranke „Rodina“, poništio njenu registraciju. „Jabloko“ je ostalo jedina registrovana stranka s otvoreno antiratnim stavom. Ovaj slučaj pokazuje da se sudske i izborne procedure mogu koristiti za uklanjanje iz savezne kampanje čak i stranaka koje formalno djeluju unutar ruskog političkog sistema.
Politička konfiguracija buduće Državne dume u velikoj mjeri formira se još prije otvaranja biračkih mjesta — u fazama registracije stranaka i kandidata. Za izbore je registrovano 4.436 kandidata, ali status „stranog agenta“, sudske odluke, administrativna ograničenja i krivični postupci omogućavaju isključivanje politički nepoželjnih učesnika još prije početka glasanja. Shodno tome, parametri budućeg parlamentarnog balansa koji su prihvatljivi Kremlju u velikoj se mjeri određuju unaprijed.
„Jedinstvena Rusija“ i administrativni resurs
„Jedinstvena Rusija“ učestvuje na izborima ne samo kao politička stranka već i kao struktura tijesno integrisana u državnu vertikalu. To je posebno vidljivo u formiranju regionalnih lista: većinu od 57 regionalnih grupa stranke predvode aktuelni rukovodioci subjekata Ruske Federacije.
Među njima su guverneri Andrej Vorobjov, Igor Kobzev, Denis Pasler, Dmitrij Mahonin i Vladimir Mazur, kao i gradonačelnik Moskve Sergej Sobjanin. Na stranačke liste široko su uključeni i gradonačelnici, načelnici okruga, rektori univerziteta, rukovodioci zdravstvenih ustanova i velikih preduzeća.
Ovakvo povezivanje državnih funkcija s vodećim ulogama u izbornoj kampanji daje „Jedinstvenoj Rusiji“ znatno šire administrativne, organizacione i informacione resurse nego što su dostupni njenim konkurentima. Kao rezultat toga, formalni višestranački sistem ne podrazumijeva jednake uslove političkog nadmetanja.
Informaciono okruženje i izborna kontrola
Državna kontrola nad najvećim televizijskim kanalima i značajnim dijelom informacionog prostora dodatno ograničava mogućnost opozicije da svoje stavove predstavi biračima. Tokom prethodnih izbornih kampanja ODIHR/OSCE je bilježio da je između 70% i 90% političkog sadržaja na federalnim televizijskim kanalima bilo posvećeno predsjedniku i predstavnicima vlasti.
Odluka Rusije da ne pozove punopravnu misiju ODIHR-a/OSCE-a znači odsustvo nezavisnog međunarodnog posmatranja izbora. Izbori 2026. godine biće treći uzastopni nacionalni izbori u Rusiji bez punopravne misije ove organizacije.
Dodatni faktor predstavljaju trodnevno glasanje i elektronsko glasanje na daljinu (DEG). Izbori će biti održani od 18. do 20. septembra, dok će se DEG primjenjivati u 33 regiona, s potencijalnim obuhvatom od oko 48,4 miliona birača. U odsustvu punopravnog međunarodnog posmatranja, kontrola nad relevantnim procedurama, čuvanjem glasačkih listića i elektronskim sistemom ostaje pretežno u rukama ruskih državnih struktura.
U takvim uslovima, samo prisustvo više stranaka na glasačkom listiću ne predstavlja dokaz postojanja pune političke konkurencije. Slobodno izražavanje političke volje dodatno je otežano činjenicom da antiratni stav može dovesti do novčane kazne, krivičnog progona, dobijanja statusa „stranog agenta“ ili zabrane učešća na izborima. Od 2024. godine osobe sa statusom „stranog agenta“ ne mogu biti registrovane kao kandidati sve dok im taj status ne bude ukinut.
Okupirane teritorije Ukrajine
Poseban problem predstavlja održavanje izbornih procedura od strane Rusije na privremeno okupiranim teritorijama Ukrajine. Ruski izborni sistem proširuje se na Krim i Sevastopolj, kao i na okupirane dijelove Donjecke, Luganske, Zaporoške i Hersonske oblasti. Ukrajina to smatra nezakonitim proširenjem ruske jurisdikcije na vlastitu teritoriju.
Uslovi u kojima se glasanje održava na okupiranim teritorijama ne omogućavaju nezavisnu provjeru njegovih rezultata. Ruske procedure predviđaju prijevremeno i vanredno glasanje, funkcionisanje posebnih biračkih mjesta i mogućnost ograničavanja objavljivanja informacija o izbornim komisijama. U prisustvu ruskih vojnih i sigurnosnih struktura praktično je nemoguće nezavisno provjeriti dobrovoljnost učešća birača i vjerodostojnost rezultata.
Uključivanje glasova s okupiranih teritorija u ukupni federalni rezultat ima direktan uticaj na formiranje Državne dume. Od ukupno 450 poslanika, njih 225 bira se prema federalnim stranačkim listama, tako da glasovi s ovih teritorija učestvuju u raspodjeli polovine poslaničkih mandata. Centralna izborna komisija Ukrajine već je saopštila da neće priznati rezultate takvog glasanja niti mandate poslanika izabrane na njegovoj osnovi.
Pseudomeđunarodno posmatranje
Posebnu zabrinutost izaziva učešće građana pojedinih zemalja Zapadnog Balkana u pseudomeđunarodnom posmatranju ruskih izbora na privremeno okupiranim teritorijama Ukrajine.
Iako takve osobe ne predstavljaju državne institucije svojih zemalja i mogu djelovati kao privatna lica, njihovo prisustvo na okupiranim ukrajinskim teritorijama stvara rizik od legitimizacije nezakonitih ruskih izbornih procedura. Ukrajinsko zakonodavstvo takođe predviđa odgovornost za nezakonit ulazak na privremeno okupirane teritorije u okolnostima predviđenim zakonom.
Među osobama koje su ranije učestvovale u takvim aktivnostima navodi se srpski advokat i bivši sudija Goran Petronijević. Evropska platforma za demokratske izbore (EPDE) evidentirala ga je među stranim učesnicima ruskog pseudoreferenduma održanog od 23. do 27. septembra 2022. godine i „izbora“ održanih od 8. do 10. septembra 2023. godine na okupiranim teritorijama Ukrajine. Godine 2022. boravio je na okupiranom dijelu Hersonske oblasti, a 2023. godine na okupiranom dijelu Zaporoške oblasti. EPDE takođe navodi njegovu povezanost s medijskim centrom Ruski Ekspres u svojstvu vlasnika.
Drugi učesnik takvih aktivnosti bio je srpski novinar i producent Goran Šimpraga, rukovodilac beogradskog medijskog centra Ruski Ekspres. On je takođe učestvovao u ruskom pseudoreferendumu 2022. godine i „izborima“ 2023. godine na privremeno okupiranim teritorijama Ukrajine. Njegovo učešće odvijalo se u kontekstu dugogodišnjih profesionalnih kontakata s ruskim medijskim i društvenim strukturama, što je važan kontekst za procjenu njegovih javnih ocjena ruskih izbornih procedura.
Istovremeno, važno je jasno razlikovati stavove pojedinačnih građana od stavova države. Petronijević i Šimpraga nisu predstavljali Srbiju tokom ruskih izbornih aktivnosti. Srbija zvanično ne priznaje aneksiju ukrajinskih teritorija od strane Rusije i podržava teritorijalni integritet Ukrajine. Stoga se njihovo označavanje kao „srpskih međunarodnih posmatrača“ može odnositi samo na njihovo državljanstvo, a ne na zvanični stav Beograda.
Nakon završetka sudijske karijere, Petronijević je prešao u advokaturu. Između ostalog, učestvovao je u odbrani Radovana Karadžića, kojeg je Međunarodni krivični tribunal osudio na doživotni zatvor, kao i u zastupanju Veselina Šljivančanina u predmetima povezanim s ratnim zločinima.
Još jedan učesnik pseudoposmatranja bio je Srđan Perišić, srpski politikolog, predavač na Univerzitetu u Istočnom Sarajevu i bivši savjetnik Milorada Dodika. EPDE je Perišića uvrstila na listu 34 identifikovana stranca koje je Rusija angažovala za takozvano međunarodno posmatranje na okupiranim teritorijama Ukrajine. U septembru 2022. godine nastupao je kao „međunarodni posmatrač“ na ruskom pseudoreferendumu u okupiranom dijelu Zaporoške oblasti, uključujući Melitopolj. U septembru 2023. godine ponovo je bio prisutan kao takozvani posmatrač na okupiranom dijelu Donjecke oblasti.
Istovremeno, nema osnova da se njegova aktivnost smatra punopravnim međunarodnim izbornim posmatranjem prema opšteprihvaćenim standardima. Konkretno, nepostojanje javno dostupnog sveobuhvatnog izvještaja koji bi sadržavao metodologiju posmatranja, kriterijume za izbor biračkih mjesta, procjenu različitih političkih stavova, medijskog okruženja, mogućeg pritiska, biračkih spiskova, procedure prebrojavanja glasova i mehanizama za podnošenje žalbi ograničava mogućnost nezavisne procjene takvih navoda.
Zaključak
Izbori za Državnu dumu Rusije 2026. godine pokazuju model kontrolisane političke konkurencije, u kojem se ključni parametri izbornog procesa u velikoj mjeri oblikuju još prije dana glasanja. Eliminacija politički nepoželjnih kandidata i stranaka, dominacija „Jedinstvene Rusije“, korištenje administrativnih resursa, kontrola nad glavnim medijima, odsustvo punopravne misije ODIHR-a/OSCE-a i širenje elektronskog glasanja na daljinu stvaraju značajna ograničenja za konkurentan izborni proces.
Dodatni faktor predstavlja uključivanje privremeno okupiranih teritorija Ukrajine u federalni izborni proces, što ne samo da je u suprotnosti sa stavom Ukrajine i većine međunarodne zajednice o njihovom statusu već i utiče na formiranje federalnog izbornog rezultata.
Učešće stranih državljana u takvim procedurama pod krinkom međunarodnog posmatranja stvara dodatni element legitimizacije ruskog izbornog modela. To se posebno odnosi na osobe koje su već učestvovale u ruskim izbornim aktivnostima na okupiranim ukrajinskim teritorijama.
Ukoliko takve osobe ponovo budu posjećivale privremeno okupirane ukrajinske teritorije radi učešća u ruskim izbornim procedurama, njihove aktivnosti mogu biti predmet pravne procjene u skladu s ukrajinskim zakonodavstvom i međunarodnim normama.