Dijete koje se voli igrati Lego kockama vjerovatno voli izazove, kaže američka psihologinja Ree Langham. Bilo da je riječ o igranju s Barbikama, skupljanju Pokemon karata ili utrkivanju autićima, svako se može sjetiti omiljene igračke koju je imao kao dijete.
I dok je bilo zabavno igrati se omiljenim igračkama, pokazalo se da njihov izbor može ukazati i na osobine djeteta u ranoj dobi.
„Igračke su sjajan način da zaokupite i usrećite djecu, ali one su i fantastičan alat za učenje koji omogućava djeci svih uzrasta da istražuju, izražavaju se i razvijaju te izuzetno važne vještine“, kaže Langham.
Štaviše, način na koji dijete koristi igračku može pružiti važne uvide u njegovu ličnost, sposobnosti i sklonosti, piše The Sun.
„Međutim, važno je napomenuti da preferencije prema igračkama ne mogu predvidjeti djetetove buduće osobine ili sposobnosti, ali se određeni obrasci ipak pojavljuju od rane dobi“, ističe ona.
Langham kaže da djeca koju privlače Lego ili Duplo kocke obično imaju izražen smisao za rješavanje problema, građenje i prostorno razmišljanje.
„Vjerovatno uživaju u strukturiranim aktivnostima, s početkom i krajem, te pogrešnim i ispravnim načinom obavljanja stvari. Dijete koje uživa u ovim igračkama vjerovatno će uživati u izazovima, a također može biti usmjereno na detalje i strpljivo jer ima sposobnost pratiti uputstva ili čak mijenjati vlastite dizajne. To je također odličan način da djeca razviju fine motoričke sposobnosti, a slaganje kockica zahtijeva mnogo koncentracije, kreativnosti i preciznosti. Zajedno također možete izgraditi svijet priča i mašte jer se strukture mogu koristiti uz narativne vještine. Osim toga, ove igračke uče djecu važnosti upornosti dok grade, rastavljaju i ponovo grade još bolje strukture“, navodi stručnjakinja.
Barbie i lutke
„Djeca koja se odluče igrati lutkama obično imaju smisao za pričanje priča i igranje uloga, kao i fantastičnu maštu. Češće su ta djeca posmatrači i pratit će porodične interakcije prije nego što upotrijebe svoje lutke kako bi oponašala te društvene uloge“, kaže Ree.
Studije pokazuju da igra s lutkama može poboljšati društvene vještine i emocionalni razvoj.
„To je također odličan način da djeca rade na vlastitom razumijevanju situacije. Štaviše, oblačenjem lutaka i osmišljavanjem vlastitih razgovora i priča u svojoj glavi, djeca razvijaju fine motoričke vještine i mogu istraživati identitet i samoizražavanje“, ističe.
Autići
Stručnjak za psihologiju Bayu objašnjava da djeca koju privlači ovaj tip igračaka obično pokazuju spoj analitičkog razmišljanja i ljubavi prema pokretu.
„Njihova sposobnost da se fokusiraju i pronađu strategije ogleda se u tome kako pažljivo izrađuju stazu i organizuju utrke. Ove igračke poboljšavaju njihovu koordinaciju i omogućavaju razumijevanje odnosa uzroka i posljedice, fizike i osnovne mehanike“, kaže on.
Takmičarska, ali zabavna priroda utrka također pomaže u razvoju društvenih vještina i uravnoteženog osjećaja za takmičenje i saradnju.
Pokemon
„Djeca koja uživaju u Pokemonima vjerovatno će voljeti skupljati stvari i kategorizovati predmete. Postoji uzbuđenje povezano s hvatanjem svih Pokemona i strategijom koja je potrebna u borbama Pokemona, tako da to ukazuje na dijete koje uživa u kritičkom razmišljanju“, kaže Ree.
Pokemoni mogu naučiti djecu procjeni rizika, strateškom planiranju, pa čak i upravljanju resursima jer imaju zadatak procijeniti vrste, snage i slabosti, kao i logično razmišljati tokom svake borbe, dodaje stručnjakinja.
„Razmjena karata i razgovor o likovima s vršnjacima također su odlični za društvene vještine i čitanje. Osim toga, pamćenje činjenica može poboljšati pamćenje i ukupno razumijevanje“, navodi psihologinja.
Bayu ističe da to što se dijete voli igrati Pokemonima može ukazivati na avanturističku i znatiželjnu prirodu.
„Ova su djeca u srcu istraživači, zainteresovani za otkrivanje, sakupljanje i kategorizovanje“, dodao je.
Pištolji igračke
„Djeca koja preferiraju ove igračke često su energična, takmičarski raspoložena i uživaju u fizičkim aktivnostima. Njihova ljubav prema akciji ukazuje na snažnu motoriku i koordinaciju. Ova igra potiče strateško razmišljanje, dok djeca uče kretati se, ciljati i učestvovati u razigranoj borbi“, ističe Bayu.
To je, nastavlja, više od same fizičke vježbe. Riječ je i o mentalnoj vježbi u kojoj brzo donošenje odluka, timski rad i strategija dolaze do izražaja. Društvena interakcija pritom pomaže u razvoju komunikacijskih vještina i razumijevanju dinamike saradnje i takmičenja.
Djeca koja imaju sklonost ka modernom odijevanju često su izražajna i maštovita, navodi Bayu.
„Ona uživaju u istraživanju različitih identiteta, što je znak njihove kreativnosti i prilagodljive ličnosti. Svaka odigrana uloga poboljšava njihovo razumijevanje svijeta, društvene dinamike i samoizražavanja. To je zabavan kreativni izlaz koji podržava njihovo samopoštovanje, komunikacijske vještine i emocionalnu inteligenciju“, dodaje.
Potpuna sloboda istraživanja i uživljavanja u različite likove pomaže u kognitivnom razvoju, nudeći djeci različite perspektive, što im tokom odrastanja omogućava bolje saosjećanje i prilagođavanje različitim društvenim kontekstima, ističe psiholog.