Ilija Srdanović, novosadski kardiolog i univerzitetski profesor koji predvodi listu „Studenti pobjeđuju“ protiv Aleksandra Vučića, odbija da odgovori na pitanja o svom ratnom putu iz devedesetih. Njegova šutnja dolazi u trenutku kada se njegovo ime povezuje s Novosadskim korpusom takozvane JNA, jedinicom odgovornom za teške zločine u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, piše Direktno.hr.
Ilija Srdanović, 56-godišnji novosadski kardiolog, univerzitetski profesor i ljekar, čovjek je koji predvodi „Studentsku listu – Studenti pobjeđuju“ i kojeg su studenti odlučili suprotstaviti srbijanskom predsjedniku Aleksandru Vučiću.
Ugledan je ljekar i univerzitetski profesor, a studentske proteste podržava od samog početka. Više o njegovom životnom putu pisao je portal Direktno. Ovdje se ne bavimo njegovim ranijim angažmanom u Srpskoj narodnoj stranci Aleksandra Vučića. Ono o čemu Srdanović u javnosti ne voli previše govoriti jeste njegov ratni put.
Ilija Srdanović izjavio je: „Ja sam cijeli život, u suštini, vojnik – cijeli život vojnik, klasičan vojnik s puškom u ruci, regrutovan za vrijeme rata, vojnik u struci, u borbi za živote ljudi, sve moje kolege i ja s njima, i na kraju, vojnik koji se bori za bolje sutra svoje nacije.“
Poručio je da za njega upravo ta borba za bolje sutra predstavlja patriotizam. Očekivano, izjava o ratnom putu izazvala je reakcije u Hrvatskoj.
(Foto: Screenshot)
Pitanja bez odgovora
Srdanović je rođen 1970. godine u Novom Sadu, što znači da je početkom ratova devedesetih bio u dobi za služenje vojnog roka. Bez dodatnih podataka, međutim, iz njegovih javnih izjava srbijanskim medijima nije moguće zaključiti o okolnostima njegove „mobilizacije“, niti o tome da li je i gdje učestvovao u ratnim operacijama.
Prema javno dostupnim informacijama, nije moguće pronaći podatke o tome o kojem se tačno periodu radi kada je u pitanju njegov ratni put, kao ni u kojoj je vojnoj jedinici služio, niti gdje je tokom ratova na prostoru bivše Jugoslavije bio raspoređen. Zvanično nije poznato da li se Srdanović borio u ratu protiv Hrvatske ili negdje drugdje na području bivše Jugoslavije.
Zato smo pokušali saznati odgovore iz prve ruke. Pitali smo Srdanovića i Studentsku listu o ratnom putu njihovog kandidata, odnosno protivkandidata Aleksandra Vučića. Uprkos brojnim upitima, poslanim putem e-maila i društvenih mreža, nismo dobili odgovore, već tišinu. To može značiti samo dvije stvari – Srdanović nešto krije ili mu nije stalo do toga šta se o njemu piše u hrvatskim medijima.
Tražili smo odgovore na pitanja koja zanimaju svakoga u Hrvatskoj ko se nada normalizaciji odnosa između dvije države: „Kada ste mobilisani? Da li ste se u rat uključili dobrovoljno? Kojoj ste jedinici pripadali? Na kojem području i u okviru koje vojske ste bili na ratištu tokom ratova u Hrvatskoj, BiH i na Kosovu? Da li ste bili ranjavani ili zarobljavani? Do kada ste bili u vojsci Srbije? Imate li kakav vojni čin?“
Umjesto jasnih odgovora, dobili smo tišinu.
Zločini Novosadskog korpusa
Zato treba podsjetiti da je Novosadski korpus takozvane JNA, u kojem je, prema nezvaničnim informacijama, bio Srdanović, imao ključnu ulogu u napadu i okupaciji Vukovara 1991. godine, nakon čega su počinjeni brojni zločini četnika i pripadnika takozvane JNA nad zarobljenim hrvatskim vojnicima i civilima. Jedinice Novosadskog korpusa prethodno su predvodile i okupaciju Baranje, gdje su također počinjeni brojni ratni zločini, a pune četiri godine snage JNA, uključujući i Novosadski korpus, bombardovale su Osijek.
Jedinice Novosadskog korpusa takozvane JNA učestvovale su i u ratnim dejstvima na početku agresije na Bosnu i Hercegovinu, prije svega na području istočne Bosne u proljeće 1992. godine. Krajem aprila 1992. godine (21. aprila) snage Novosadskog korpusa JNA ušle su u Vlasenicu, gradić u istočnoj Bosni, i okupirale ga.
Nakon što je korpus zauzeo područje i uspostavio kontrolu, lokalne srpske paravojne jedinice nastavile su s progonom, masovnim egzekucijama i etničkim čišćenjem nesrpskog stanovništva, pri čemu je zloglasni logor Sušica postao mjesto stradanja bošnjačkih civila. Nakon okupacije u kojoj je učestvovao Novosadski korpus, na području Vlasenice počinjeni su teški zločini protiv čovječnosti.
FOTO: Facebook
Ubijeno je više od 2.600 bošnjačkih civila, među kojima je bilo 265 djece. Kroz zloglasni koncentracioni logor Sušica prošlo je više hiljada ljudi. U logoru su počinjena masovna ubistva, mučenja, premlaćivanja i silovanja stotina žena. Manje od mjesec dana nakon ulaska korpusa, 16. maja 1992. godine, u obližnjem selu Zaklopača ubijena su 83 bošnjačka civila.
Pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju (ICTY) u Haagu te pred Sudom BiH za zločine na području Vlasenice osuđeno je više osoba. Dakle, zločini u istočnoj Hrvatskoj i istočnoj Bosni i Hercegovini neosporno su povezani s ratnim dejstvima Novosadskog korpusa takozvane JNA. Zasad nema dokaza da je u tome aktivno učestvovao i Ilija Srdanović. Utoliko više čudi šutnja na višestruke upite hrvatskog medija.
Iz svega se za sada mogu zaključiti samo dvije stvari: Srdanović ipak nešto krije i ne želi da se o njegovom ratnom putu otkriju svi detalji ili mu je sasvim svejedno šta o tome pišu hrvatski mediji. Kakav god odgovor bio, jasno je da to nije jasan odmak od politike Aleksandra Vučića i Slobodana Miloševića te da alternativna studentska lista također ne nudi ništa novo kada je u pitanju odnos prema ratovima devedesetih i prema Hrvatskoj.
Izvor: Direktno.hr