Bosna i Hercegovina još nema dovoljno ažurne i sveobuhvatne podatke koji bi pokazali kolika je razlika u platama između žena i muškaraca, upozorio je nacionalni koordinator Međunarodne organizacije rada (ILO) u BiH, Edis Arifagić, povodom Međunarodnog dana jednakih plata.
Dostupni statistički izvori imaju različit obuhvat i odnose se na različite referentne godine, zbog čega nije moguće dobiti potpunu sliku o razlikama u primanjima. Kao jedan od primjera Arifagić navodi Indeks rodne ravnopravnosti Agencije za statistiku BiH, u kojem prihodi nisu obuhvaćeni zbog nedostatka odgovarajućih podataka razvrstanih prema spolu.
„To je jasna ilustracija potrebe za unaprjeđenjem statističkog praćenja ekonomske nejednakosti“, kazao je Arifagić.
Zakon o ravnopravnosti spolova u BiH propisuje jednake naknade i beneficije za isto radno mjesto. Međutim, sama zakonska obaveza ne znači da se to pravilo jednako primjenjuje kod svakog poslodavca.
Pojedine analize zasnovane na podacima Agencije za statistiku BiH iz 2020. godine pokazivale su da su muškarci u prosjeku imali veće plate u finansijskim djelatnostima i osiguranju, kao i u zdravstvu i socijalnoj zaštiti. Zbog starosti podataka, međutim, na osnovu njih nije moguće napraviti pouzdano i aktuelno poređenje sektora.
Arifagić upozorava da sektorski prosjeci sami po sebi ne pokazuju jesu li dvije osobe na istom radnom mjestu različito plaćene. Za potpuniju sliku potrebno je uzeti u obzir zanimanje, rukovodeće odgovornosti, radno vrijeme, beneficije i način vrednovanja poslova u kojima prevladavaju žene.
Neplaćeni rad utječe na položaj žena
Razlike u platama ne proizlaze samo iz načina na koji poslodavci određuju primanja. Među faktorima koji utiču na jaz u platama izdvajaju se tradicionalna podjela poslova, različite mogućnosti napredovanja, obaveze u domaćinstvu te niže vrednovanje poslova koje većinom obavljaju žene.
Na ekonomski položaj žena utječu i prekidi karijere povezani s roditeljstvom, brigom o djeci i njegom starijih članova porodice.
„Neravnomjerna raspodjela neplaćene njege u kućanstvu te nedostatak usluga, poput brige za djecu ili starije članove porodice, znatno ograničavaju potencijal žena za zapošljavanje. Posljedice se osjećaju kroz kraći radni staž, niža primanja i slabiju mirovinsku sigurnost“, upozorio je Arifagić.
Za jasniju sliku o razlikama u primanjima potrebno je redovno prikupljati podatke o platama prema spolu, zanimanju, sektoru i radnom vremenu. Institucije bi, prema Arifagićevim riječima, trebale raditi i na efikasnijoj zaštiti prava radnika, dok bi poslodavci trebali analizirati način određivanja plata i uspostaviti jasnije kriterije za napredovanje.
Žene globalno zarađuju osamnaest posto manje
Problem nije karakterističan samo za Bosnu i Hercegovinu. Prema ovogodišnjim podacima ILO-a, žene na globalnom nivou zarađuju osamnaest posto manje od muškaraca.
U Evropskoj uniji jaz u prosječnim bruto satnicama postepeno se smanjuje. Sa 16,2 posto u 2011. godini smanjen je na 11,1 posto u 2024. godini.
„Napredak postoji, ali je spor. Nizak prosječni jaz ne znači automatski i ravnopravnost. Važan je pristup tržištu rada te struktura zaposlenih žena i muškaraca. Zato plaće moramo promatrati zajedno s mogućnostima zapošljavanja i napredovanja“, zaključio je Arifagić.