„Želim istaći da su policijski službenici Uprave policije – MUP-a Kantona Sarajevo izašli na teren i na osnovu Odluke o prekršajima protiv javnog reda i mira Općine Centar izdali prekršajni nalog licu J.V u iznosu od 200 KM. Ne samo kao ministar unutrašnjih poslova, nego i kao čovjek i građanin ovog grada, pozivam nadležne na hitno rješavanje neriješenog statusa Zemaljskog muzeja i pratećih pravnih sporova, zaštitu nacionalnog spomenika i zaustavljanje sramoćenja i ponižavanja ustanove, grada i svih građana. Policija će uvijek djelovati i uraditi ono što je u našoj nadležnosti, ali ovaj problem je mnogo kompleksniji i vrijeme je da se uključe svi kojih se tiče“, objavio je Katica na svom Facebook nalogu.
Ipak, aktuelni spor muzeja i porodice domara koji žive na tom području ima i drugu stranu priče. U medijima se pojavio arhivski intervju, sa Vasilijom Jamakosmanović, udovicom nekadašnjeg domara, koja otkriva kako je porodica objašnjavala svoj višedecenijski boravak u prostorijama Muzeja i na čemu zasniva tvrdnju o stanarskom pravu.
„U Muzej smo se doselili 1962. godine. Boravak u tom prostoru bio je uvjet da moj suprug radi kao nadzornik muzejskih zgrada. Muzej ne dade, jer ako će raditi u Muzeju, mora onda tu i stanovati, to je bio uvjet. Muzej je dužan da nama osigura stan, tako je u rješenjima, tako je i u ugovoru“, kazala je Jamakosmanović.
Povodom cjelokupne situacije, oglasio se i bivši ratni direktor Zemaljskog muzeja Enver Imamović, koji je istakao da su stanari i tokom rata pravili incidente.
„Zemaljski muzej je i u ratu imao odredjenih problema sa stanarima za koje se veze okretanje raznja u Botanickom vrtu. Njihov stan nalazi se u prizemlju zgrade u kojoj je Prirodnjacko odjeljenje koja je udaljena od Miljacke 50-tak m. Na zgradi s te strane nalaze se velika sporedna dvokrilna vrata kroz koja se izlazi u juzni dio botanickog vrta. U ratu su za Muzej bila problematicna jer su ih stanari o kojima je rijec cesto na svoju ruku, bez znanja uprave Muzeja, otvarala i kroz njih izlazili. Vrata nisu jednom nocu ostala otvorena. Bilo je jos toga. Često su sušili rublje (posteljinu, gaće i druge odjevne predmete) u botaničkom vrtu koji se nalazi izmedju zgrada. Neprimjeren prizor za glavni drzavni muzej koji su posjecivale mnoge domace i strane licnosti da vide i saznaju u kakvom je stanju u ratnom Sarajevu ta kulturna institucija, najvažnija u svakoj zemlji“, naveo je Imamović u objavi na Facebook-u.
Dok nadležni poručuju da će sankcionisati ono što je u njihovoj nadležnosti, pitanje statusa prostora u kojem porodica domara decenijama živi i dalje ostaje neriješeno. Tako spor oko korištenja prostora Zemaljskog muzeja BiH, osim pravnih i imovinskih pitanja, ponovo otvara i pitanje zaštite nacionalnog spomenika i odgovornosti institucija da pronađu trajno rješenje.