Štednja i ulaganje imaju različite ciljeve. Novac namijenjen za hitne troškove najčešće se drži u lako dostupnim oblicima štednje, dok se sredstva koja neće biti potrebna duži period mogu razmatrati za ulaganje.
Američka komisija za vrijednosne papire i berzu (SEC) upozorava da ulaganje u vrijednosne papire nosi mogućnost gubitka uloženog novca, ali istovremeno pruža potencijal za veći prinos nego klasični oblici štednje. Jedan od osnovnih principa upravljanja rizikom jeste diverzifikacija, odnosno raspoređivanje novca među različite vrste ulaganja.
Stručne smjernice za lične finansije također naglašavaju značaj fonda za hitne slučajeve, otplate skupih dugova i dugoročnog, redovnog ulaganja uz odgovarajući nivo rizika.
Zato odluka nije samo pitanje toga gdje novac može donijeti veći prinos. Važno je znati kada će novac biti potreban, koliko gubitka osoba može podnijeti i koliko dugo može ostaviti sredstva uložena.