Problemi sa sluhom kod djece ne moraju uvijek biti očigledni, a roditelji često pomisle da dijete samo ne obraća pažnju na ono što mu se govori.
Prema riječima audiologinje Kler Sneling, direktorice i suvlasnice ustanove The Hearing Centres, poteškoće sa sluhom prije će se primijetiti kroz ponašanje i razgovor nego kroz djetetovu žalbu da ne čuje.
„Malo je vjerovatno da će dijete reći odraslima da ne čuje dobro, jer mnoga djeca zaista ne shvataju da postoji problem. Ona pretpostavljaju da svi doživljavaju zvuk na isti način kao i ona, pa se poteškoće sa sluhom mogu ispoljiti kroz promjene u ponašanju, koncentraciji ili samopouzdanju“, ističe ona.
Kako dodaje Sneling, kada dijete ne čuje jasno, ono nesvjesno razvija različite načine da se snađe.
„Kada dijete loše čuje, naročito u bučnim sredinama kao što su učionice, ono često počinje razvijati strategije za prevazilaženje problema. Nažalost, te strategije ponekad se tumače kao neposlušnost, nedostatak koncentracije ili rastresenost, iako dio problema može biti povezan s lošim sluhom“, kaže ona.
1. Ne reaguje kada ga pozovete po imenu, naročito ako vas ne gleda
Jedna od čestih situacija na koju se roditelji žale jeste da dijete djeluje kao da ih ignoriše. Naravno, mališani ponekad toliko zaokupljeno rade nešto da ne čuju kada ih neko pozove, ali ako se često ne odazivaju iz druge prostorije ili reaguju tek kada im se neko obrati licem u lice, vrijedi razmotriti i sluh kao mogući uzrok.
2. Djeluje kao da sanjari ili nije pažljivo na času
Dijete koje ne čuje dio onoga što učitelj govori može vrlo brzo izgubiti nit časa, pa će mu biti teško pratiti nastavu.
„Dijete koje propusti dio uputa nastavnika može vrlo brzo izgubiti pojam o tome šta se dešava. Izvana to može izgledati kao nedostatak koncentracije, ali ono možda samo pokušava shvatiti šta je propustilo“, kaže Kler Sneling.
3. Pažljivo posmatra lice osobe koja govori
Dijete koje ima poteškoće sa sluhom može pratiti mimiku i pokrete usana sagovornika više nego druga djeca jer mu to pomaže nadoknaditi dijelove govora koje ne čuje jasno.
„Djeca često koriste vizuelne znakove kao pomoć u komunikaciji, a da toga nisu ni svjesna. Mogu vrlo pažljivo posmatrati nastavnikova usta ili gledati lice roditelja tokom razgovora jer im to pomaže da popune dijelove govora koje teško čuju“, objasnila je audiologinja.
4. Teže prati nastavu u bučnoj učionici nego druga djeca
Čak i kada u tišini djeluje kao da je sa sluhom sve u redu, djetetu koje ne čuje dobro nije lako pratiti šta se dešava kada je okruženje preglasno.
„Dijete može djelovati potpuno uključeno u razgovor jedan na jedan, a ipak imati značajne poteškoće tokom grupnih aktivnosti, diskusija na času ili u bučnom okruženju tokom ručka. Ta razlika često predstavlja važan pokazatelj“, kaže Kler Sneling.
5. Često traži da mu ponovite ono što ste rekli
Povremeno „Molim?“ potpuno je normalno, ali ako dijete često traži da ponovite ono što ste rekli, pogrešno razumije upute ili mu je iste informacije potrebno objasniti nekoliko puta, tome treba posvetiti pažnju.
6. Sve više pojačava televizor ili zvuk na tabletu
Ako odjednom primijetite da je zvuk uvijek pojačan više nego ranije, moguće je da bi trebalo provjeriti sluh.
„Promjene u izboru jačine zvuka često su među prvim znakovima koje porodice primijete. Roditelji u tim situacijama stalno smanjuju zvuk, samo da bi ga dijete ponovo pojačalo“, primijetila je Kler Sneling.
7. Poslije škole djeluje neobično umorno, frustrirano ili povučeno
Budući da stalni napor da bolje čuje i razumije može biti iscrpljujući, naročito nakon mnogo sati u školi, to se s vremenom može odraziti na ponašanje djeteta.
„Dodatno mentalno opterećenje može dovesti do frustracije, umora ili povlačenja, posebno nakon napornih dana. Neka djeca postaju tiša u društvu, dok druga djeluju razdražljivo jer im je komunikacija teža“, naglašava ova audiologinja.
Kada bi trebalo provjeriti sluh djeteta?
Ako ste primijetili neki od navedenih znakova kod svog djeteta, to ne znači da ono ima problem sa sluhom. Na njegovo ponašanje može utjecati mnogo faktora, a često su uzrok umor, rastresenost, preopterećenost i brojne druge stvari.
„Ključno je da li se nekoliko oblika ponašanja pojavljuje dosljedno i da li roditelji i nastavnici primjećuju isti obrazac u različitim okruženjima“, smatra Kler Sneling.
Ako dijete često pogrešno razumije govor, teško prati razgovore u bučnim prostorijama, redovno traži da mu se nešto ponovi ili dođe do primjetne promjene u komunikaciji, ova stručnjakinja savjetuje da se razmotri pregled sluha umjesto da se ponašanje automatski pripiše neposlušnosti ili nedostatku pažnje.
Pregled može pokazati postoji li neka poteškoća, ali može i potvrditi da je sve u redu i da sluh zapravo nije uzrok problema koje ste primijetili. U oba slučaja važna je pravovremena provjera jer će ona pomoći i roditeljima i nastavnicima da bolje razumiju djetetove potrebe i pruže mu podršku.